Omjer snage je poslovni omjer koji koriste medijske tvrtke, kao što su televizijske ili radijske postaje, za usporedbu uspješnosti tvrtke u smislu prihoda. Što je veći omjer snage tvrtke, veća je sposobnost te tvrtke da generira prihod u odnosu na tržišni postotak članova publike. Čelnici tvrtki koriste omjere snage za praćenje i izvješćivanje o trendovima u prodaji, za usporedbu poslovanja tvrtke s drugim tvrtkama na istom mjestu i za procjenu tvrtke za potencijalni otkup. Kako bi izračunala omjer snage, tvrtka prvo mora odrediti svoj udio publike, postotak gledatelja, slušatelja ili korisnika koji se ugađaju ili koriste usluge te tvrtke. Nakon što je poznat udio publike, rukovoditelji uspoređuju prihod tvrtke s ukupnim tržišnim prihodima kako bi utvrdili ostvaruje li tvrtka očekivani iznos prihoda, s obzirom na svoj udio u publici.
Kada tvrtka dobije omjer snage 1.0, tvrtka proizvodi iznos prihoda koji bi se očekivao za svoj dio publike. Omjer snage iznad 1.0 znači da tvrtka ostvaruje prihod na razini koja premašuje očekivanja. Na primjer, tvrtka s omjerom snage 1.5 ostvaruje 50 posto više prihoda od očekivanog na temelju svog tržišnog udjela. Omjeri snage ispod 1.0 signaliziraju zaostajanje u prodaji i slab potencijal prihoda.
Medijske tvrtke izračunavaju omjer snage dijeleći prihod tvrtke umnoškom udjela publike i ukupnog tržišnog prihoda. Primjerice, radio postaja WLST utvrđuje da privlači 30 posto slušatelja rock glazbe. Prihod od WLST-a u posljednjem tromjesečju iznosio je 400,000 američkih dolara (USD), s ukupnim tržišnim prihodima za rock mjesto na 1 milijun dolara. U skladu s metodom omjera snage, tvrtka množi udio publike s tržišnim prihodom, dajući vrijednost od 300 tisuća USD. Dijeljenje 400,000 USD prihoda tvrtke s 300,000 USD daje omjer snage 1.33.
Tvrtke za marketinško istraživanje generiraju izvješća o omjeru snage i tržišnom udjelu za cijele formate u cijeloj industriji. Ova izvješća ukazuju na relativnu snagu pojedinih segmenata tržišta. Istraživačke tvrtke mogu izračunati udio publike putem anketa, dnevnika i anketa. Tvrtke također prikupljaju podatke elektroničkim putem i putem softverskih programa. Jedna tvrtka koja globalno prati televizijsku publiku je AGB Nielsen Media Research, koja koristi mikrofon za hvatanje jedva čujnih, ugrađenih tonova u emisijama kako bi pratila gledanje televizije.