U fizici, što je horizontalno gibanje?

U fizici se gibanje projektila može podijeliti na dvije komponente: horizontalnu i vertikalnu. U većini slučajeva, vertikalna komponenta je gibanje uzrokovano gravitacijom koja djeluje na objekt. Za svaki objekt, gravitacija uzrokuje konstantno ubrzanje prema Zemlji brzinom od 32.2 ft/s2, odnosno 9.8 m/s2. Horizontalno gibanje je kretanje projektila po horizontalnoj ravnini na temelju sile koja na njega djeluje. Na kratkim udaljenostima, okomito i horizontalno kretanje projektila okomito je i neovisno jedno o drugom.

Newtonov drugi zakon fizike kaže da će se objekt nastaviti kretati istom brzinom sve dok na njega ne djeluju vanjske sile. To znači da će horizontalno kretanje objekta ostati konstantno sve dok na njega ne utječe dodatni guranje ili povlačenje. Ako je vanjska sila okomita na gibanje objekta, kao kod gravitacije, doći će do promjene smjera, ali stvarna brzina će ostati konstantna. Ovo se odnosi na kratke udaljenosti samo zato što se pretpostavlja da je Zemlja ravna, tako da učinak gravitacije ostaje konstantan.

Da bi se smatrao horizontalnim kretanjem, projektil mora biti ispaljen ravno, a ne pod bilo kojim kutom. Brzina projektila se može mijenjati, ali ono što ostaje isto je da je ispaljen okomito na površinu Zemlje. Projektil je podvrgnut konstantnoj vertikalnoj sili gravitacije, bez obzira na to koja se horizontalna sila koristi za ispaljivanje projektila, što znači da će projektil uvijek sletjeti u istom vremenskom razdoblju. Promjenom početne brzine projektila, odnosno sile koja se koristi za ispaljivanje projektila, projektil će prijeći dulje ili kraće udaljenosti horizontalno za isto vrijeme.

Kako se udaljenost koju prijeđe objekt povećava, krivulja Zemlje počinje utjecati na njegovo horizontalno kretanje. Razlog za ovu promjenu je taj što se kut horizontalnog gibanja objekta mijenja u odnosu na Zemljinu površinu. To znači da gravitacija više nije okomita na kretanje objekta, pa će utjecati na gibanje objekta. Kada se radi na većim udaljenostima i/ili s projektilima ispaljenim pod kutom, kao što je projektil, horizontalna i vertikalna komponenta moraju se odrediti kako bi se mogla riješiti udaljenost koju projektil može prijeći.