U interpunkciji, kako se koriste zagrade?

U engleskom jeziku, interpunkcijske zagrade obično se dodaju dokumentu u svrhu prikazivanja čitateljima da je pisac ili urednik dodao izvornom tekstu. Postoji nekoliko različitih upotreba zagrada koje su uobičajene u engleskom jeziku. Zagrade se ne smiju miješati sa zagradama, koje su zakrivljene linije koje uključuju stavke koje su napisane kao manje važni ili periferni elementi priče, naracije ili drugog dokumenta.

Jedna od glavnih upotreba zagrada u engleskoj interpunkciji je pokazati da pisac mora dodati elipsu ili niz točaka unutar citirane izjave. Na primjer, ako redak teksta uključuje nešto poput “on je rekao da zadatak[…] uključuje iscrtavanje grafike”, elipsa može učinkovito dopustiti piscu da izostavi sve nebitne riječi koje nisu povezane sa predmetom na koji se upućuje. Ovdje zagrade pokazuju da je pisac izvadio riječi i stavio trotočke; korištenje elipse bez zagrada značilo bi da je elipsa dio izvornog citata.

Druga upotreba zagrada u engleskoj interpunkciji je pojašnjenje između upotrebe zamjenica. Ponekad će govornici koristiti zamjenice, ali kada pisac snimi njihov govor, čitatelji ne razumiju temu jer nisu upoznati s onim o čemu govornik govori. Ovdje pisac može staviti vlastitu imenicu u zagradu kako bi pokazao da govornik nije pomenuo ime, već da je ono dodano kasnije. Na primjer, ako netko napiše: “On [Jimmy] je ustao sljedeći i progovorio”, on ili ona ukazuje na to da pravi citat ne uključuje ime, ali da je ovo dodano kako bi se čitatelju lakše orijentiralo.

Treća upotreba ove vrste interpunkcije odnosi se na pogreške u izgovorenoj ili pisanoj izjavi koju može zabilježiti autor treće strane. Svaki put kada pisac koristi pisano ili usmeno svjedočanstvo nekog drugog, on ili ona mogu primijetiti gramatičke pogreške, pravopisne pogreške ili druge vrste problema u rečenici ili frazi. Ovdje pisac može koristiti zagrade, zajedno s latinskom riječju sic kako bi pokazao da je pisana pogreška izvorna. Na primjer, ako tekst uključuje “i tvoj [sic] će ići tamo”, pisac koristi stavku u zagradama kako bi pokazao da nije ispravio značajnu pogrešku koja se odnosi na razliku između “vaš” i “ti” ponovno.” U drugim slučajevima, pisac može jednostavno ispraviti pogrešku, ali općenito, to je protiv određenog novinarskog i/ili akademskog protokola, što zahtijeva korištenje izraza u zagradama.