Od početka 2012., ženama uopće nije dopušteno glasovati u Saudijskoj Arabiji i Vatikanu, a i žene i muškarci imaju ograničen glas u Bruneju i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). Iako sve druge zemlje dopuštaju ženama da glasaju na nekim izborima, neke zemlje imaju tradicionalno nizak odaziv žena glasača zbog društvenih konvencija. Najnovija zemlja koja je ženama omogućila puno pravo glasa bio je Butan, koji je 2008. prešao iz obiteljskog glasačkog sustava u individualni.
Saudijska Arabija
Saudijska Arabija je jedna od dvije zemlje na svijetu u kojoj žene ne mogu glasati ni na kakvim izborima. Također im nije dopušteno kandidirati se za bilo kakve političke funkcije. Iako su se mnoge žene pokušale registrirati kao glasači na općinskim izborima 2011., odbijene su. Unatoč tome, kralj Saudijske Arabije Abdullah rekao je da će se žene moći kandidirati za općinske službe i glasati 2015. godine.
Grad Vatikan
Glasovanje u Vatikanu je malo drugačije od ostatka svijeta, jer je to teokracija, odnosno pravilo vjerske osobe. Jedini put kada se glasa o vladavini Vatikana je da se izabere novi papa nakon što papa umre ili podnese ostavku. Žene su uključene prema zadanim postavkama jer jedine osobe koje smiju sudjelovati su kardinali mlađi od 80 godina. Budući da kanonsko pravo ne dopušta da se žene zaređuju za svećenike, nema žena kardinala.
Brunei
Brunej je monarhija, sa sultanom na čelu države i vlade. Savjetuje ga nekoliko vijeća s članovima koje imenuje sultan, tako da u zemlji nema nacionalnih izbora. Vlada se na ovaj način vodi od pobune 1962. godine, a zemlja je nominalno u izvanrednom stanju prema izvanrednom stanju. Iako muškarcima i ženama nije dopušteno glasovati na nacionalnoj razini, zemlja ima opće pravo glasa za osobe starije od 18 godina na izborima za čelnike sela.
Ujedinjeni Arapski Emirati
Ni muškarcima ni ženama nije dopušteno glasati za sveukupnog lidera UAE, ali je malom postotku muškaraca i žena bilo dopušteno glasati za članove nacionalnog savjetodavnog vijeća 2011. Tijekom ovih izbora, oko 12% Emirata dobilo je biračko pravo, bez obzira na spol, što je bilo oko 20 puta više birača nego što su imali pravo na izborima 2006. godine. Kriteriji za prihvatljivost nisu objavljeni. Odaziv birača na izborima 2011. bio je nizak, sa samo oko 28% birača s pravom glasa zapravo je glasovalo. Mnoga biračka mjesta izvijestila su o većem omjeru žena koje su izašle na izbore nego muškaraca, a jedna žena je izabrana u vijeće.
Nisko učešće žena na glasanju
Čak i zemlje u kojima je ženama dopušteno glasati možda nemaju baš visok postotak žena koje stvarno izađu. To se ponekad događa zbog društvenih ili kulturnih tradicija; na primjer, žene u vrlo tradicionalno patrijarhalnom društvu mogu se osjećati neugodno glasovati. Obrazovanje je problem u drugim područjima, gdje žene često ne glasaju jer ne poznaju ili ne razumiju svoja biračka prava.