U pravne svrhe, ostavilac je umrla osoba. Iako se ovaj izraz može koristiti izvan zakona, u nekim se krugovima smatra pretjerano formalnim. U pravnim stvarima koje uključuju smrt, umrla će osoba biti imenovana u pravnim dokumentima uz to što će se nazivati ”ostavnik” kako bi predmet dokumenata bio što jasniji. Službenici za provedbu zakona i odvjetnici najvjerojatnije će koristiti ovaj izraz.
U provođenju zakona neobične smrti mogu pokrenuti istragu. Ako je smrt jasno sumnjive prirode, istražitelji će htjeti ispitati okolnosti oko smrti kako bi utvrdili je li netko odgovoran. To bi moglo rezultirati suđenjem u kojem se strana smatra odgovornom za smrt. Cilj je osigurati pravdu za pokojnika i sve preživjele obitelji, kao i procesuiranje pojedinaca koji počine ubojstvo ili se ponašaju iz nemara i prouzrokuju smrt. To stvara jasne posljedice za sudjelovanje u takvim aktivnostima i djeluje kao odvraćanje za druge.
U pravnim dokumentima, ostavitelj je obično tema od interesa u kontekstu oporuke. Ako je oporuka prisutna i čini se da je pravno valjana, izvršitelj će je obraditi u ime ostavitelja, ponekad uz pomoć odvjetnika. U slučaju spora oko oporuke, parničari moraju uzeti u obzir izražene i podrazumijevane želje ostavitelja prilikom rješavanja predmeta na sudu. To je izazovno jer subjekt predmeta više nije dostupan za svjedočenje.
Porezi na nekretnine, ostavinske naknade i razni drugi troškovi mogu nastati kada osoba umre. Mrtvi ljudi nisu pravno odgovorni za troškove obrade svoje imovine, jer ih je prilično teško pozvati na odgovornost pred sudom. Umjesto toga, njihova imovina izravno snosi te troškove. U slučaju da netko umre bez oporuke, vlada može imenovati izvršitelja koji će upravljati ostavinom, riješiti sve naknade od prihoda i podijeliti ostatak preživjelim članovima obitelji.
Formalnost ovog izraza može se koristiti kao mjera distanciranja. Na sudu, odvjetnici mogu odlučiti da se pokojnika pozivaju po imenu ili kao o “pokojniku” iz psiholoških razloga. Formalnost izraza može stvoriti osjećaj uklanjanja u slučajevima kao što su suđenja za ubojstvo, gdje ga odvjetnik može upotrijebiti da uznemiri ili suptilno diskreditira svjedokinju odbacivanjem formalnosti.