U tradicionalnom računovodstvu, margina sigurnosti je mjera za to kako će tvrtka ili poduzeće biti u stanju “isplatiti čak” u proizvodnji proizvoda. Ova vrsta troškovnog računovodstva daje osnovu za donošenje odluka od strane vodstva. Bavi se projiciranim troškovima izrade proizvoda u odnosu na potencijalne prihode, pri čemu je računovodstvo troškova ključno u sprječavanju financijskih pogrešaka planera.
Marža sigurnosti koristi jednadžbu koja uključuje točku rentabilnosti kako bi pomogla tvrtki da otkrije je li ostvarila ili će ostvariti profit na projektu. Korištenje ove marže je više analiza troškova proizvodnje, a ne bilo kakva čvrsta projekcija stvarnih prihoda, budući da jednadžba u većini slučajeva zapravo ne fiksira predviđeni obujam prodaje. Mnoge tvrtke vizualno predstavljaju sigurnosnu marginu u obliku linijskog ili stupčastog grafikona kako bi se pokazalo hoće li projekt generirati profit.
Premda gore navedeno predstavlja korištenje margine sigurnosti u računovodstvu, termin se također koristi od strane ulagača nakon što su ga neki istaknuti financijski profesionalci upotrijebili za opisivanje istraživanja o solventnosti poduzeća općenito. Neki koriste taj izraz za opisivanje povoljnih ishoda u obavljanju due diligence tvrtke. Stoga se ova marža može koristiti za označavanje koliko bi investitor mogao biti ugodan s omjerima cijene i zarade ili sličnim mjerama buduće profitabilnosti za posao.
Općenito, margina sigurnosti pomaže uspostaviti “sigurne” smjernice za ulaganje ili planiranje budućnosti tvrtke. Kako se ovaj izraz počinje koristiti kod različitih vrsta financijskih stručnjaka, on će definirati privlačnost poslovanja u smislu dobiti. Početnici mogu pročitati više o upotrebi ovog izraza od trgovaca koji daju knjige u kojima se objašnjava korištenje trenutnih pojmova vezanih uz burzu i trgovanje vrijednosnim papirima ili dionicama.
Kada se margine sigurnosti nazivaju analizom “snage poslovanja”, ona također može biti dio SWOT analize. SWOT označava snage, slabosti, prilike i prijetnje uključene u neke poslovne pothvate. Ova vrsta analize primjenjuje se na tvrtke Fortune 500 već nekoliko desetljeća i pomaže čelnicima da utvrde s kakvim se izazovima suočavaju i koje prilike mogu iskoristiti na svojim tržištima i industrijama.