Pojam “održivost” često se razbacuje u javnom diskursu, posebno u raspravi o okolišu. Međutim, nisu svi sigurni u značenje održivosti, a različiti ljudi o tome razmišljaju na različite načine. Etimologija riječi “održivo” uključuje latinske riječi koje znače držati se odozdo. Većina rječnika definira “održivost” kao sposobnost nastavka radnje bez rizika od neuspjeha ili kolapsa. Jaka zgrada je održiva, jer može izdržati opterećenje neograničeno. Čista sječa nije održiva, jer ogoljuje područje drveća koje se ne može zamijeniti, a okoliš izlaže dodatnim posljedicama, jer je tlo izloženo.
U smislu okoliša, održivost podrazumijeva da se radnja može nastaviti neograničeno s malim utjecajem na okoliš ili kojim se može upravljati. Budući da je zdravlje okoliša usko povezano sa zdravljem društva općenito, održive prakse osiguravaju da će Zemljini resursi biti dostupni budućim generacijama za uživanje i da će postojati Zemlja na kojoj će u njima uživati. Zbog toga se mnoge tvrtke usredotočuju na održivost, bilo kao konzultanti drugim tvrtkama ili kao dio njihove korporativne misije.
Kao ekološki koncept, održivost postoji od 1700-ih, kada se europsko šumarstvo počelo suočavati s krizom zbog sječe. Šumari su shvatili da se drvetom treba pažljivije upravljati i da će se stabla nakon značajne žetve morati ponovno posaditi. Poduzeti su zajednički napori da se obnove europske šume, posebno u Njemačkoj, i rođen je koncept Nachhaltigkeit, odnosno održivosti. Sječači su shvatili da će šuma nestati ako nastave sa svojim dosadašnjim praksama, pa su ih promijenili kako bi bili održivi.
Održivost ima za cilj uravnotežiti potrebe ljudskih društava s potrebama okoliša, čuvajući oboje da sva stvorenja na Zemlji mogu koristiti i uživati. Održivost promiče biološku raznolikost, očuvanje jedinstvenih ekosustava, zdravlje okoliša i visoku kvalitetu života. Većina vlada ima službene agencije koje promiču održivost; u Sjedinjenim Državama, na primjer, Agencija za zaštitu okoliša, između mnogih drugih, radi na stvaranju čistog i zdravog okoliša kroz regulaciju, inspekciju, provedbu i obrazovanje.
U dvadesetom stoljeću mnogi su znanstvenici počeli shvaćati da ljudi, kako bi preživjeli kao vrsta, trebaju biti svjesni svog okoliša. Nadalje, shvatilo se da je svijet divovski zatvoreni ekosustav, te da oštećenja na jednom dijelu Zemlje mogu imati utjecaja na druge dijelove Zemlje. Kao rezultat toga, ljudska rasa treba surađivati na promicanju održivosti i minimiziranju njezinog utjecaja na globus ako želi nastaviti postojati. Održivost je važna od susjedstva do međunarodne razine, a svaki građanin na Zemlji može doprinijeti globalnim naporima da se živi održiviji, zdraviji život.