U zakonu, uzročnost je opis odnosa između određene djelatnosti i učinka te aktivnosti. Ljudi moraju dokazati uzročnost kada podnose tužbu na sudu kako bi dokazali da je okrivljenik izazvao ishod spora na sudu. Ovaj proces uključuje pokazivanje da je osoba znala da će radnja imati predvidljiv ishod i nastavila je s aktivnostima svjesni toga, izlažući drugu stranu riziku od štete.
Rasprave o pravnoj uzročnosti na sudu mogu postati prilično složene, a dokazivanje uzročnosti ne mora nužno zatvoriti slučaj, jer postoje situacije u kojima ljudi mogu nešto prouzročiti, ali ne i biti odgovorni. U jednostavnom primjeru, osoba koja baca loptu za bejzbol uz pridržavanje razumnih sigurnosnih mjera ne bi mogla predvidjeti da će malo dijete istrčati na teren i biti ozlijeđeno. U ovom slučaju, ozljedu bi prouzročila osoba koja je bacila bejzbol, ali ta osoba ne bi snosila odgovornost jer posljedica bacanja nije bila predvidljiva.
U procjenama uzročnosti, ljudi gledaju je li optuženik bio uključen u određenu radnju u stanju svijesti, što ukazuje na svijest o posljedicama te radnje. Netko tko baci loptu za bejzbol na kuću, na primjer, bio bi odgovoran za razbijen prozor, na primjer, budući da je razbijeni prozor razumno predvidiv ishod ako se projektil baci na strukturu. Jedan od načina da se to promatra je takozvani test “ali za”, gdje se od ljudi traži da razmotre bi li se šteta dogodila da se optuženik nije bavio djelatnošću.
Uzročnost može pratiti dug i kompliciran lanac, a u određivanju odgovornosti ljudi ne gledaju samo na neposredan uzrok, već i na korake dalje u lancu. Pažljiva procjena okolnosti i stanja svijesti uključenih strana potrebna je kada se razmišlja o uzročnoj povezanosti i razvija pravni slučaj. U zakonu se pri ocjenjivanju pitanja odgovornosti uzima u obzir sposobnost pojedinaca da djeluju vlastitom moći u različitim situacijama.
Većina pravnih sustava ima postavljene testove koji pomažu ljudima da utvrde uzročnost i argumentiraju svoje slučajeve na sudu. Ovi se sustavi temelje na pravnoj učenosti, kao i na nekom zdravom razumu, u smislu mogućnosti evaluacije aktivnosti i njihovih predviđenih ishoda. U potrazi za predmetom na sudu, ljudi mogu ispitati uključene strane, kao i svjedoke, kako bi vidjeli jesu li ljudi razumjeli svoje postupke i razumjeli potencijalni učinak tih radnji.