U znanosti, zaključak se odnosi na razumne zaključke ili moguće hipoteze izvučene iz malog uzorka podataka. Pridjev “mali” može se tumačiti kao daleko manje od svih mogućih podataka koji se mogu prikupiti o određenoj temi. Znanstvenici stalno donose takve zaključke, koji mogu dokazati korelacije, ali ne dokazuju uzrok. Zapravo, većina “poznatih” znanstvenih činjenica su hipoteze jer bi bilo nemoguće u potpunosti prikupiti sav materijal o nekoj temi.
Zaključak može imati nekoliko oblika. Polazna je točka hipoteza ili teorija o tome kako nešto može funkcionirati ili ne. Jedan se može stvoriti kada osoba promatra nešto u poznatom svijetu i krene testirati da li teorija o tome stoji.
Znanstvenik također može donijeti zaključke na temelju rezultata takvog ispitivanja. To mogu postati teorije, sugerirati korelacije ili postati interpretacije rezultata. Predlaganje korelacija ili tumačenje podataka neki su od najčešćih zaključaka. Na primjer, više od jednog stoljeća ljudi su imali crteže kako bi dinosauri mogli izgledati. Ovi se crteži temelje na najboljim idejama koje su istraživači imali, na temelju dostupnih dokaza. Ispitivanje strukture kostura, donošenje odluka o tome koje su vrste životinja bili dinosauri, uspoređivanje nalaza dinosaura sa modernim životinjama i korištenje nekih nagađanja stvorilo je interpretaciju u obliku crteža, modela, pa čak i filmova.
Kako je paleontologija napredovala, te su se ideje o dinosaurima dramatično promijenile. Ideje da su neki dinosauri mogli imati perje, biti opisani kao toplokrvni i da su imali veću inteligenciju napredovali su kako se znanje znanstvenika i uzorci prikupljenih dinosaura povećavaju. Uz DNK uzorkovanje, znanstvenici su čak u mogućnosti odrediti neke odnose između novijih ili još živih životinja i ovih drevnih stvorenja.
Gledajući povijest prikazivanja dinosaura, lako je vidjeti da zaključak može biti vrijedan samo koliko i podaci iz kojih je napravljen. Više podataka dovelo je do manje nagađanja, a dokazano je da određeni dinosauri, poput brontosaura, nikada nisu postojali. Što više podataka istraživač može prikupiti o nekoj temi, vjerojatnije je da će zaključak biti točan. Međutim, svi su zaključci i dalje nagađanja, čak i kada su ta nagađanja dobro obrazložena.
Za prosječnu osobu, korisno je razumjeti da kada znanost zaključuje, to nije uvijek točno. Na primjer, bilo je značajnih količina teorije i napora za financiranje istraživanja matičnih stanica u posljednjih nekoliko godina. Oni koji se tjeraju da se zalažu za ovo istraživanje temelje svoj argument da je ono nužno uglavnom na zaključivanju. Malo je čvrstih podataka da će matične stanice zapravo učiniti neke od stvari koje ljudi predlažu. Postoji niz ohrabrujućih uzoraka rada koji mnoge znanstvenike navode na zaključak da bi istraživanje matičnih stanica moglo rezultirati širokim rasponom lijekova za bolesti i stanja.