Banke drže čekove iz nekoliko razloga, a svi se temelje na potrebi da osiguraju da će ček biti isplaćen od strane banke od koje je izvučen. Ovo čekanje, koje se ponekad naziva i “razdoblje obračuna”, sprječava da korisnik odmah iskoristi sredstva. Kada osoba položi ček na svoj račun, banka tada taj ček mora predočiti banci u kojoj je izdan. Iako se većina toga na mnogim mjestima radi elektroničkim putem, banke još uvijek drže čekove kako bi provjerile ima li prijevare ili nedovoljnih sredstava od strane pisatelja čeka.
Provjere u SAD-u i drugdje
Dok se zakoni u drugim zemljama razlikuju, malo se zemalja toliko oslanja na papirnate čekove kao Sjedinjene Države. U Europi se, na primjer, većina plaćanja vrši elektroničkim putem, pri čemu platitelj prenosi sredstva izravno na račun primatelja plaćanja. To je slično onome što se događa kada klijent američke banke plaća putem usluge online plaćanja računa svoje banke. U većini slučajeva elektronički prijenos sredstava (ETF) ne podliježe istim držanjima kao čekovi.
U Sjedinjenim Državama banke čekove klasificiraju kao lokalne ili nelokalne. Banke drže čekove izvučene u lokalnim bankama kraće vremensko razdoblje — u većini slučajeva samo jedan dan. Čekovi koji se smatraju nelokalnimi, što znači da dolaze iz banke koja posluje izvan regije za obradu čekova lokalne banke, općenito traju dulje. Važno je napomenuti da na razdoblje obračuna mogu utjecati praznici, vikendi ili bilo koje vrijeme kada je banka zatvorena. Također je bitno razumjeti da bi se ček koji je prošao kasnije mogao prikazati zbog nedovoljnih sredstava ili prijevare, te da se iznos odbije s računa deponenta.
Bankovne politike za držanje čekova
Iako obično postoje zakoni koji ograničavaju maksimalnu količinu vremena u kojem banke drže čekove, minimum obično određuje svaka banka. Klijenti bi se trebali raspitati o politikama koje su specifične za banku, a banka bi ih trebala obavijestiti ako se bilo koja od tih politika promijeni. Također je važno razumjeti smjernice banke o tome kada se depoziti moraju izvršiti. Iako banka može biti otvorena kasnije poslijepodne, može zahtijevati da svi depoziti budu uplaćeni do 4 sati kako bi bili kreditirani tog dana. Sve položeno kasnije od toga – bilo putem blagajne ili bankomata – bit će kreditirano sljedećeg dana.
Iako se mnoga pravila primjenjuju široko, banke mogu držati čekove na računima određenih klijenata. Oni koji često imaju prekoračenja ili koji polažu određeni broj čekova koji se vraćaju zbog neplaćanja, mogu otkriti da njihove banke drže čekove dulje nego inače. Novi bankovni račun također može biti podložan dužem zadržavanju jer klijent nije imao vremena izgraditi solidnu bankovnu povijest. Ček koji je prethodno vraćen na plaćanje i koji se ponovno šalje banci također može biti podložan dužem čekanju kako bi se potvrdilo da je novac dostupan. Provjere iznad određenog iznosa također mogu kasniti iz istih razloga.
Dostupnost sredstava iz zadržanih čekova
Kada banke drže čekove, to znači da ti čekovi nisu očistili svoje račune, a sredstva nisu dostupna za podizanje. Ako deponent nije pažljiv, može prekoračiti račun jer novac još nije službeno položen. Za klijente je važno razumjeti specifična pravila svojih banaka u vezi s čekovima koji se drže te se raspitati o svim jedinstvenim okolnostima u kojima bi sredstva mogla biti brže dostupna.
Čekovi koji se ne drže
Nisu sve provjere podložne razdoblju obračuna. Čekovi koje je ispisalo Ministarstvo financija SAD-a – od povrata poreza IRS-a do plaćanja socijalnog osiguranja – obično se povlače odmah. Neke banke će odmah očistiti ček koji je napisao jedan od njihovih klijenata i položio na račun drugog klijenta. Plaće mnogih većih tvrtki su zapravo elektronički prijenosi sredstava i odmah se čiste. Neke banke također će dopustiti klijentu pristup dijelu čeka dok ostatak čeka da se izmiri.