Ljudsko tijelo ima mnogo nevjerojatnih sustava koji nam pomažu da nesmetano prolazimo kroz različite uvjete. Naše tijelo ima homeostatske funkcije koje automatski prate, prilagođavaju i reguliraju naše važne sustave, a da mi to uopće ne znamo. Disanje, broj otkucaja srca, regulacija težine i krvni tlak reguliraju se podsvjesno. Drhtavica je samo jedna od tih homeostatskih funkcija koje naše tijelo koristi za regulaciju tjelesne temperature. Također se naziva i termoregulacijsko drhtanje, drhtimo u nastojanju da se zagrijemo.
Naš mozak svjesno i podsvjesno detektira hladnoću istovremeno kroz različite senzorne sustave, što potiče tijelo na drhtavicu – senzorni sustav koji potiče drhtavicu nije isti kao naše svjesno otkrivanje hladnoće. Naše tijelo pokušava održati temperaturu u središtu od 98.6 stupnjeva Fahrenheita (37 stupnjeva C), unatoč temperaturi okoline. U pokušaju da izbjegnemo hipotermiju u kojoj je naša tjelesna temperatura spuštena na opasne razine, naši mišići se potiču da se brzo skupljaju i šire, što rezultira drhtanjem. To zauzvrat proizvodi više topline u skeletnim mišićima kako bi pružilo dodatnu toplinu našim organima. Zaista troši puno energije, a jaka drhtavica je posljednje sredstvo u pokušaju da ostane toplo. Uz drhtavicu, zubi mogu cvokotati zbog stezanja mišića čeljusti.
U nekim slučajevima drhtimo nakon anestezije, jer lijekovi i lijekovi utječu na sposobnost tijela da regulira našu temperaturu. To može rezultirati padom naše središnje tjelesne temperature, a mi drhtimo kako bismo to nadoknadili. Obično je prolazna nuspojava i trebala bi se povući za manje od sat vremena.
Oni koji pate od groznice mogu također drhtati i tresti se od zimice. Iako mogu imati temperaturu iznad 98.6 stupnjeva, “zadanu točku” tjelesne temperature mozak je povisio početkom groznice. To potiče tijelo da učini nešto kako bi mu bilo toplije. Drhtanje kada imate groznicu stvara više topline kao i na hladnoći, čime se još više podiže tjelesna temperatura.
Drhtanje je samo još jedan način na koji naše tijelo radi na održavanju sebe – uzmite ga kao trag da se izvučete iz hladnoće ili dodajte još jedan sloj. Zapamtite također da kako starimo, naši senzorni sustavi imaju smanjenu sposobnost prepoznavanja promjena temperature i reagiranja u skladu s tim. Starije osobe trebale bi se manje oslanjati na sustave automatskog odgovora našeg tijela, a više na zdrav razum u ekstremnoj hladnoći ili vrućini.