Pitajte one koji su čak i nejasno informirani o Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana što je “Mormon” i oni će vjerojatno pridružiti članove američkoj državi Utah, koja je dom službenog sjedišta crkve. Čak i prije državnosti, Utah je imao visoku populaciju mormona, više od bilo koje druge države u državi. Iako ljudi ove religije imaju većinu u državi, većina članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana (LDS) živi izvan SAD-a.
Dana 24. srpnja 1847., tadašnji predsjednik crkve Brigham Young, nakon mukotrpnog putovanja ravnicama, pogledao je dolinu Salt Lakea i izjavio: “Ovo je to mjesto”, a prva skupina pustila je svoje korijene. Pobjegli su od smrtonosnog progona iz Missourija, Ohia i Illinoisa i konačno pronašli ono što su mislili da će biti mjesto sigurnosti i sigurnosti. Njihove potomke neki će nazivati “mormonima iz Utaha”.
Suprotno uvriježenom mišljenju, članovi LDS-a nemaju uporište u Utahu kao nekada. Iako je država uživala porast ukupnog stanovništva od 29% od 1990. do 2000. godine, udio mormona u ukupnom stanovništvu lagano se smanjuje. Mnogi vjeruju da bi to moglo biti zbog uspješnog gospodarstva koje privlači ne-Mormone iz cijele zemlje, uključujući imigrante iz Meksika, kao i mnoge koji se sele u regiju zbog možda nižih troškova života. Prekrasan zemljopis i lijepo vrijeme u kombinaciji s mnogo čistih susjeda također mogu biti atrakcija.
Godine 2006. otkriveno je da se udio Mormona u ukupnoj populaciji Utaha zapravo smanjio, te da će, ako se trenutni trendovi nastave, do 2030. godine LDS populacija izgubiti većinu. Iako su provjerene procjene da pripadnici ove skupine čine otprilike 70% stanovništva, broj je bliži 62.4% (2004.). Budući da se to temelji na evidenciji o članstvu u crkvi, a ne na stvarnoj evidenciji o pohađanju crkve, broj ljudi koji prakticiraju vjeru u Utahu može biti mnogo manji.
Glavni razlog zašto ima toliko mormona u Utahu je, naravno, činjenica da je postao prava meka za članove diljem svijeta. Dok je crkva doživjela brzi rast diljem svijeta tijekom prošlog stoljeća, mnogi članovi u drugim zemljama preselili su se u Utah kako bi pobjegli iz manje tolerantnih domovina, ili samo zato što su htjeli živjeti među ljudima koji dijele njihovu vjeru. Drugi razlog može biti činjenica da ljudi ove religije imaju tendenciju da imaju više djece. U Utahu je 1960-ih stopa nataliteta bila 4.3 djece po ženi. Danas je ta stopa u Utahu mnogo niža, iako viša od nacionalnog prosjeka, i iznosi 2.6 djece po ženi.
Iako je mormonska populacija u Utahu možda u padu i preraspodijeljena po ostatku nacije, skupina je nedvojbeno ostavila neizbrisiv trag na današnju državu Utah, kao i na njezinu povijest.