Kontroverza oko azbesta nastala je zato što se pokazalo da određene vrste azbesta uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme, poput raka, ali to je jeftin i učinkovit izolator koji je već instaliran u bezbroj zgrada. Studije zdravstvenih prijetnji koje predstavlja raspršeni u odnosu na prethodno formirani azbest posljednjih desetljeća imaju kontroverzne rezultate. Neki ljudi zaključuju da bi ovaj proizvod trebao biti zabranjen, dok drugi inzistiraju da se može instalirati i održavati uz minimalnu opasnost. Ljudi još uvijek imaju pogrešne predodžbe nakon široko objavljene kontroverze, no velik dio njihove zabrinutosti je opravdan.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća azbest je postao primarna izolacija diljem svijeta jer je bio otporan na vatru i izolirao i temperaturu i zvuk. Desetljeće je moralo proći prije nego što je šteta onih koji su ga kopali i instalirali postala očita jer su ljudi oboljeli od respiratornih bolesti, poput azbestoze, i počeli umirati od raka pluća zvanog mezoteliom. Ubrzo su široko rasprostranjene zdravstvene studije potaknute tužbama suzile uzrok smrti i otkrile da samo krhki ili raspršeni azbest određenih vrsta uzrokuje rak. Početkom 1970-ih, Institut za zdravstvene učinke i Agencija za zaštitu okoliša objavili su izvješća da vlakna iz ovog materijala moraju biti u zraku prije nego što uđu u dišni sustav. Stoga bi eliminacija trošnog azbesta gotovo eliminirala povezana stanja.
Proizvođači su poricali da je kontroverzna uporaba azbesta toliko opasna da zahtijeva da se postupno ukine i eliminira iz gradnje. Počeli su koristiti krizotil azbest za izradu izolacijskih pločica u tvornici i transport na gradilište. Ovom promjenom, najgori rizik od raka sveo se na moguće zahvate rudara i tvorničkih radnika, ali nije bio opasan za opću populaciju koja se nalazi u poslovnim ili stambenim zgradama. Na kraju su napravljeni planovi za postupno ukidanje drugih sličnih proizvoda 1990-ih, potkrijepljeni manje čvrstim znanstvenim dokazima, kako bi se umanjilo nepovjerenje ljudi.
Što se tiče trošnog i krizotilnog azbesta koji je već ugrađen, došlo je do prijepora oko toga može li se izolacija u starim zgradama raspasti i ponovno ispustiti opasnu prašinu koja se može udahnuti i uzrokovati rak. Opet su neki ljudi vjerovali da je destruktivnije poremetiti pločicu rušenjem zgrada, jer se time razbijaju vlakna. Drugi, uključujući mnoge europske stručnjake, htjeli su eliminirati sve slučajeve trošnog azbesta kroz skupo rušenje. Konsenzus u kontroverzi u Americi postignut je uvođenjem strogih rasporeda održavanja zgrada izoliranih azbestom, umjesto rušenja. Stručnjaci su također razmatrali opasnost života izgubljenih u požaru korištenjem manje učinkovite izolacije, koja je procijenjena kao veći broj od života ugroženih azbestom.