Mnogi ljudi su primijetili da se HIV u Africi čini iznimno teškim, a neki su se pitali zašto je to tako. Postoji niz razloga zašto je HIV u Africi tako ozbiljan problem, u rasponu od interakcije s drugim bolestima prisutnim u Africi do društvenih i kulturnih problema jedinstvenih za Afriku. Važno je zapamtiti da HIV/AIDS u Africi nije jedna epidemija, budući da neke afričke nacije bolje upravljaju situacijom od drugih, a različite vrste HIV-a prisutne su u različitim regijama, što sugerira da se događa nekoliko različitih epidemija.
Prema najnovijim genetskim istraživanjima, jedan od glavnih razloga što je HIV u Africi toliko rasprostranjen je taj što bolest vjerojatno potječe iz Afrike. Očito, što je bolest duže prisutna u regiji, veća je vjerojatnost da će zaraziti veliki dio stanovništva. Pogotovo budući da HIV može imati vrlo dugo razdoblje inkubacije, Afrikanci bi se mogli zaraziti godinama, a da to nisu znali sve dok se bolest ne pojavi, šireći HIV cijelo vrijeme.
HIV/AIDS radnici u Africi također se suočavaju s ozbiljnim problemom interakcije između HIV-a i drugih bolesti. Tuberkuloza je, na primjer, endemska u Africi, i kao rezultat toga mnogi pacijenti s HIV/AIDS-om umiru od tuberkuloze, čak i ako je njihov HIV bio pod kontrolom. HIV-u u Africi također je dopušteno da nekontrolirano napreduje u nekim područjima jednostavno zato što ljudi nemaju mogućnost pristupa lijekovima koji su im potrebni za liječenje ili zalihama za prevenciju. Lijekovi za HIV/AIDS mogu biti iznimno skupi, što ih čini daleko izvan dosega mnogih Afrikanaca, čak i uz pomoć dobrotvornih organizacija.
Kulturne vrijednosti također igraju ulogu u problemu. Korištenje kondoma i drugih zaštitnih sredstava u nekim je afričkim zajednicama zabranjeno, au nekim regijama općenito je prihvatljivo da muškarci prakticiraju izvanbračne seksualne odnose, dovodeći svoje žene i druge partnere u opasnost. U drugim regijama Afrike, kulturološke tradicije koje okružuju smrt i rođenje igraju ulogu u epidemiji AIDS-a, budući da su ljudi izloženi krvi i drugim tjelesnim tekućinama kao rezultat kontakta s tijelima žrtava HIV/AIDS-a.
Širenje HIV-a u Africi također je ubrzano lošom prehranom u mnogim područjima, što ljudima otežava očuvanje zdravlja, a neki ljudi sumnjaju da manji broj slučajeva HIV/AIDS-a može čak biti uzrokovan nesvjesnim medicinskim osobljem koje pokušava učiniti prava stvar. Ponovna uporaba štrcaljki, na primjer, prihvatljiva je u nekim područjima zbog nedostatka pristupa svježim zalihama sterilnih štrcaljki, pa bi se u kampanji cijepljenja za jedan dan HIV mogao proširiti na stotine djece. Važno je naglasiti da je to vrlo rijetko; velika većina medicinskih organizacija koje rade u Africi priznaje da je rizik od AIDS-a prevelik za ponovnu upotrebu šprica i drugih potencijalno kontaminiranih medicinskih potrepština.
Procjenjuje se da se 60% slučajeva HIV-a/AIDS-a u svijetu može naći u Africi, te da će problem postati samo teži kako sve više Afrikanaca bude zaraženo. Epidemija AIDS-a iznjedrila je generaciju siročadi od AIDS-a, od kojih su neki i sami zaraženi, izazivajući zabrinutost da bi se u Africi mogao razviti začarani krug, što otežava zaustavljanje napredovanja bolesti.