Zašto je nekim učiteljima zabranjeno ocjenjivanje crvenom tintom?

U nekim školskim okruzima od učitelja se traži da se suzdrže od ocjenjivanja crvenom tintom zbog zabrinutosti da bi se boja mogla percipirati kao negativna, intenzivna ili stresna. Mnoge kampanje za uklanjanje crvene tinte s ispita i radova vodili su roditelji, reagirajući na zabrinutost izazvanu objavljivanjem radova koji istražuju ljudske reakcije na boje kao što je crvena. Druge su inicirali administratori koji žele da njihove škole budu što prilagođenije djeci.

Ocjenjivanje crvenom tintom je drevna i cijenjena tradicija. Barem od 1700-ih godina crvena boja se koristi za označavanje ispravaka na akademskim radovima, prvenstveno zato što se tako dobro izdvaja od klasičnih crnih ili plavih tinti koje se koriste za pisanje. Komentari i uređivačke oznake crvenom bojom vrlo se snažno pojavljuju i na raznim pozadinama, što znači da će ih biti lako vidjeti i riješiti.

Međutim, neki ljudi smatraju da ocjenjivanje crvenom tintom nosi mnogo negativnosti. Prije svega, doživljava se kao stresno, često iz istog razloga koji crvenu tintu čini sjajnom bojom za označavanje: jer tinta kao da vrišti. Crvena je također vrlo emocionalno nabijena boja u mnogim kulturama, a u nekim studijama pokazalo se da podiže razinu stresa, napetosti ili emocionalnog intenziteta. Kada se od učitelja traži da ne koriste crvenu tintu, te se studije često citiraju, a administratori i roditelji sugeriraju da visoka razina stresa može ometati učenje.

Čini se da crvena tinta također podiže samosvijest, a neki ljudi smatraju da bi mogla doprinijeti nižem samopoštovanju, posebno u slučaju učenika koji imaju poteškoća u školi. Budući da je crvena tinta toliko podebljana i osebujna, kada učenik primi papir prekriven crvenom tintom, njegovi kolege iz razreda to mogu lako vidjeti, a to može izazvati podrugljive komentare ili ismijavanje zbog kojih bi se učenik mogao osjećati loše, a time i povećati tjeskobu zbog akademskih izvođenje.

Umjesto ocjenjivanja crvenom tintom, neki učitelji biraju ljubičastu, koja se smatra pozitivnijom, neutralnom bojom. Neki učitelji također se okreću zelenoj ili žarko ružičastoj, oslanjajući se na te boje kako bi se izdvojile iz papira, a da ne djeluju tako agresivno.

Neki nastavnici i administratori smatraju da je kontroverza o ocjenjivanju crvenom tintom pomalo prenapuhana, tvrdeći da je crvena tinta najprikladnija za označavanje ispravaka i komentara, te sugeriraju da je stres oduvijek bio dio akademskog iskustva. Istodobno, postoje i odgajatelji koji dovode u pitanje praksu uređivanja učiteljskog rada u cijelosti. Ovi ljudi tvrde da nije problematično crvena tinta koliko nepoštivanje škrabanja po studentskom teškom radu.