Mnogi su ljudi bili šokirani kada je izvješće iz 2006. detaljno opisalo da je stopa smrtnosti dojenčadi u SAD-u druga najveća u svijetu, među razvijenim zemljama. Nadalje, statistika u vezi s ovom stopom pokazala je zabrinjavajuće obrasce. Brojka je bila mnogo veća u SAD-u među manjinama, a često je bila povezana ne samo sa smrtnošću dojenčadi, već i zdravstvenim rizicima za majke. Od izvješća, postojale su brojne teorije o tome zašto je stopa smrtnosti dojenčadi u SAD-u tako visoka, ali pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i informacijama o trudnoći i kontroli rađanja vjerojatno su tome pridonijeli.
Na vrhu liste je neravnopravan pristup zdravstvenoj zaštiti, posebno među onima koji su vrlo siromašni i među tinejdžerima koji imaju djecu. Dobar liječnički savjet i praćenje trudnoće važan su čimbenik koji doprinosi bebama koje su rođene s odgovarajućom porođajnom težinom, rođene donošene i zdrave. Siromašni su ljudi u svim industrijaliziranim zemljama, ali SAD nema nikakvu vrstu nacionaliziranog plana zdravstvenog osiguranja koji bi pomogao osigurati da sve žene imaju pristup skrbi koja im je potrebna. Zemlje s državnim zdravstvenim planovima obično su imale najnižu stopu smrtnosti dojenčadi.
Žene koje su bile srednje klase ili više, i koje su imale barem srednju školu, imale su mnogo vjerojatnije da će imati zdrave bebe. U cjelini, populacija koja je najviše izložena riziku od gubitka djeteta su Afroamerikanci, kod kojih je gotovo dva puta veća vjerojatnost da će dijete ili rođeno mrtvo ili umrijeti unutar prva 24 sata nakon rođenja. Dok je prosječna stopa smrtnosti dojenčadi u SAD-u 5 smrtnih slučajeva na 1,000 rođenih, za Afroamerikance se taj broj penje na gotovo 10 smrtnih slučajeva na 1,000 rođenih.
Pridonosi ne samo obrazovanje, već i dostupnost pomoćnika. Ovo je iznenađujuća statistika, s obzirom da u SAD-u ima više opstetričara i neonatologa po osobi nego u većini drugih zemalja. Opet, vjerojatno se svodi na pristup tim medicinskim stručnjacima i obrazovanje o trudnoći i zdravstvenoj skrbi.
Jedan od ostalih faktora koji doprinose tome je dostupnost i obrazovanje o kontroli rađanja. Kada je to dostupno, kao što je slučaj u većini zemalja s nižom stopom smrtnosti dojenčadi, tinejdžerice, jedna od skupina s najvjerojatnijim prijevremenim porodom, manje su vjerojatno da će zatrudnjeti. Time se smanjuje ukupna skupina žena koje bi mogle izgubiti bebu rođenu teško prerano.
Uz visoku stopu smrtnosti dojenčadi u SAD-u, postoji i veći rizik za majke. Smrtnost tijekom trudnoće raste sa stopom smrtnosti dojenčadi, što znači veći rizik za majke. To je osobito slučaj kada majka ne rađa dijete s porodom.
Ono što se može zaključiti iz studija poput one rađene 2006. je da postoje sasvim jasna rješenja za problem. Zemlja bi možda uspjela zaustaviti problem učeći od drugih nacija i pomažući u osiguravanju bolje skrbi za američke majke i djecu.