Možda je najuvjerljiviji razlog zašto je teško definirati život nedostatak objektivnih mjernih alata. Sve naše ljudske metode za definiranje nedefiniranog (znanost, filozofija, religija, metafizika, itd.) su na neki način samoograničavajuće. Za razliku od drugih živih organizama, čini se da su ljudska bića vođena kvantificiranjem i kategorizacijom svijeta oko sebe. Ako možemo dovoljno dobro opisati fenomen kao što je “život”, možemo unijeti neki red iz kaosa. Problem je u tome što se nakon kreiranja jedne radne definicije može pojaviti prethodno nepoznata biljka ili životinja i prkositi definiciji.
Znanstvenici imaju nekoliko kvalifikacija koje koriste za definiranje života, uključujući sposobnost reprodukcije i reakciju na vanjske podražaje, poput svjetlosti ili topline. No, određeni računalni virusi mogu koristiti elektroniku da se repliciraju, a neki anorganski materijali mogu se konstruirati da reagiraju na vanjske podražaje – na primjer plastiku koja se skuplja od izlaganja toplini. Računalni virusi i izrađena plastika obično se ne smatraju živim organizmima, ali svaki od njih zadovoljava barem jedan od kriterija koje znanstvenici koriste. Same znanstvene metode i principi ne mogu adekvatno opisati sve elemente života.
Kao što neživi objekti mogu imati slične kvalitete kao i živi organizmi, živi organizmi mogu imati slične kvalitete kao i oni objekti koji nisu živi. Na primjer, ljudsko dijete sadrži mjerljivu količinu željeza, sumpora, cinka, kalcija, ugljika, vode i soli. Slučajno, nasumično uzorkovanje šljunka i gornjeg sloja tla također sadrži ove elemente. Život, dakle, nije u potpunosti definiran popisom elementarnih sastojaka.
Iskustvo nam govori da drugi elementi koji se nalaze u svijetu (minerali, voda, metali, itd.) mogu doprinijeti životu, ali nisu ispunjeni ovom nedefiniranom silom. Ljudi mogu kvantificirati predmete oko nas kao životinje, povrće ili minerale, ali ne možemo uhvatiti i ispitati životnu snagu koja podržava najveće stablo i najmanji jednostanični organizam.
S filozofske ili metafizičke točke gledišta, život se događa bez obzira možemo li ga mi ljudi izmjeriti ili ne. Činjenica da smo osjećajni (sposobni za samosvijest i razmišljanje) govori nam da smo doista ispunjeni ovom silom. Biljke i životinje koje dijele neke naše vlastite organske strukture također su žive.
Religija je također igrala ulogu u našoj potrazi za definiranjem života. Mnoge religije vjeruju da je život dar koji je poslao dobroćudni Stvoritelj koji je pokrenuo sve biološke procese potrebne za održavanje ove sile. Moć ove veličine i opsega je izvan ljudskog shvaćanja, pa se mnogi ljudi osjećaju primorani iz duhovnih i filozofskih razloga prihvatiti nedefinirane kvalitete života.