Personifikacija je književna tehnika koja daje ljudske karakteristike neživim predmetima ili neživim stvarima koje inače ne bi iskusile emocije ili druge ljudske odgovore na događaje. Svrha toga je povećati čitateljev interes za priču i zadržati njegovu ili njezinu pozornost. Osim toga, pružanje ljudskih obilježja bilo čemu – bilo da se radi o drvetu ili komadu strojeva – odmah potiče čitatelja da se odnosi prema stvari koja se opisuje i može izazvati emocije poput zabrinutosti ili suosjećanja. Kao i kod mnogih drugih književnih tehnika, personifikacija pomaže da se tekst osjeća življim i živahnijim, kao i svi detalji iz svakodnevnog života.
Možda bi bilo najbolje objasniti koncept personifikacije na primjeru. Ako autor kaže da trave na polju plešu na vjetru, na primjer, ovo je primjer personifikacije biljaka. Trave očito ne plešu, one se jednostavno kreću kao odgovor na strujanja vjetra, ali izgovaranje da pleše izaziva sliku prirode koju je lakše zamisliti i povezati s njom. Reći da budilica ljutito pišti još je jedan primjer ovoga. Budilica nije ljuta, ali osoba koja sluša budilicu to tako doživljava i to pomaže da se postavi ton za priču. Autor ukazuje na to da osoba vjerojatno nije presretna što se, na primjer, budi ujutro.
Ovo je samo nekoliko osnovnih primjera personifikacije, ali oni pomažu ilustrirati razlog zašto bi autor mogao koristiti ovu tehniku. Jedno od glavnih pravila dobrog pisanja je “pokazati, a ne reći”, a personifikacija je jedan od najboljih načina za prenošenje raspoloženja ili slike bez izravnog izgovaranja. Opisivanje trave kao plesa preko polja, na primjer, može prenijeti sliku lijepog, mirnog polja, a da zapravo ne morate opisati polje kao lijepo ili mirno.
Drugi razlog zašto autori koriste personifikaciju je da bi priču učinili zanimljivijom i zanimljivijom čitatelju, što je povećalo vjerojatnost da će nastaviti. Opisivanje nečega na ovaj način prisiljava čitatelja da to vizualizira, što ga uvlači dublje u priču. U nekim slučajevima, personifikacija također može natjerati čitatelja da razmišlja o stvarima drugačije ili da dobije novu perspektivu. Ova se tehnika često koristi u kampanjama zagovaranja, na primjer, jer je vjerojatnije da će ljudi htjeti brinuti o nečemu na što doživljavaju emocionalni odgovor.