Ideja o vječnom kretanju zvuči jednostavno. Električni automobil na ovaj način mogao bi zauvijek puniti vlastite baterije, a sat bi se mogao automatski premotavati godinama. Ali postoji razlog zašto trajni motori ostaju u domeni fantazije; to su Zakoni termodinamike. Neki izumi mogu izgledati kao da se pokreću vječnim kretanjem, ali se obično oslanjaju na skriveni izvor vanjske energije.
I Prvi i Drugi zakon termodinamike drže automobil s vječnim kretanjem u garaži. Prema jednom dijelu Prvog zakona, energija se ne može stvoriti ili uništiti, samo se mijenja u različite oblike. Baterije koje napajaju električni automobil sadrže samo fiksnu količinu energije. Većina te energije odlazi u pogon elektromotora, ali dio se neizbježno gubi trenjem i ponovnim stvaranjem zamaha nakon zaustavljanja. Punjač automobila morao bi stvarati više energije kako bi baterije održao punim kapacitetom. Takav generator energije ne postoji, niti se može izgraditi ako su zakoni termodinamike istiniti.
Drugi zakon termodinamike također sprječava da trajni motori postanu stvarnost. Dio drugog zakona kaže da toplinska energija neizbježno traži hladna područja, na kraju stvarajući neutralno temperaturno stanje zvano entropija. To znači da će se automobil na kraju isključiti zbog nedostatka iskoristive toplinske energije. Kućište motora se zagrijava tijekom rada, a dio te toplinske energije bi se raspršio u zrak, a ne natrag u baterijski sustav. Budući da bi vanjski čimbenici kao što su gravitacija i trenje stalno povlačili stroj, na kraju bi se izgubila sva korisna energija.
Perpetualni motori bili bi mogući samo kada bi se mogla pronaći tvar koja stvara više energije nego što je koristila. Neki su se izumitelji nadali da će se radioaktivni materijali na taj način pokazati korisnima, ali se njihova energija još uvijek smatra konačnom. Magneti su također korišteni za napajanje potencijalnih vječnih motora, ali njihov nastavak rada često zahtijeva neki vanjski izvor energije. Gravitacija se obično smatra silom neprijateljskom prema vječnom kretanju, ali neki izumitelji koriste gravitaciju u svoju korist kada stvaraju teorijske strojeve.
Budući da znanstveni zakoni i teorije općenito smatraju perpetualno kretanje nemogućim, patentni uredi izrazito nerado odobravaju patente za takve strojeve. Predloženi strojevi su jedini uređaji koji zahtijevaju radni model u vrijeme prijave patenta. Do danas nijedan izumitelj nije uspješno dostavio radni model takvog stroja.