Zbog svog zemljopisnog položaja, etničkog sastava stanovništva i relativno malog teritorija, Švicarska je morala dobiti neutralni status kako bi održala svoju unutarnju koheziju. Švicarske Alpe povezuju Njemačku i Francusku preko talijanskog poluotoka, a kroz povijest zemlje okolne sile su priželjkivale njen nacionalni teritorij. Proglašavanje neutralnosti i spremnost da je provede bilo je i ostaje najbolje sredstvo kojim Švicarska može održati nacionalnu sigurnost.
Švicarsko stanovništvo sastoji se od govornika francuskog, njemačkog, talijanskog i reromanskog. To su četiri službena jezika zemlje i predstavljaju raznolikost koja je postojala unutar njezinih granica tijekom većeg dijela njezine povijesti. Zapravo, krajem 18. i početkom 19. stoljeća nacija je zbog unutarnjeg nereda svedena na vazalnu državu. Napoleon Bonaparte je 1803. godine uspostavio red.
S Napoleonovim porazom, međutim, Švicarci su bili odlučni da više nikada ne dožive invaziju. Godine 1815., Bečki kongres, koji se sastojao od velikih europskih sila koje su se sastale kako bi raspravljale o međunarodnim odnosima u postnapoleonovskom razdoblju, smatrao je Švicarsku neutralnom zemljom. Tu neutralnost su 1920. godine ponovno potvrdile brojne zemlje. Nakon što se pridružio Ligi naroda, tijekom 1920-ih i 1930-ih, bio je spreman preuzeti dužnosti država članica, čime je poništio svoj neutralni status. U 1930-ima, međutim, zemlja je ponovno stekla svoj neutralni status nakon što je razriješena tih dužnosti.
Tijekom Drugog svjetskog rata, zemlja se držala svog neutralnog statusa tako što se nikada nije službeno uključila u rat. Njegov status također je rezultat njegovog malog zemljopisnog teritorija, koji se prostire na ukupno 15,940 četvornih kilometara (41,285 četvornih milja). Dok je švicarska vojska bila potpuno mobilizirana u slučaju njemačke invazije, podrazumijevalo se da će nacija vjerojatno pasti.
Švicarci nisu u potpunosti implementirali neutralnost. Postoji razlog vjerovati da su švicarske nacionalne i privatne banke pomogle nacističkim dužnosnicima u pranju robe ukradene tijekom holokausta. Poznato je i da su proizvođači ratnog materijala pomagali silama Osovine. Nedavni nalazi, zabilježeni u izvješću poznatom kao Eizenstatovo izvješće iz 1997., međutim, pokazuju da se takve aktivnosti ne mogu dokazati. Nadalje, Švicarska je također dopustila saveznicima prikupljanje obavještajnih podataka o aktivnostima sila Osovine.
Danas, Švicarska službeno ostaje neutralna država iz istih razloga iz kojih je to uvijek činila, unatoč uključenosti u multilateralne institucije. Pridružila se Ujedinjenim narodima 2002., ali od 2013. nije dio Europske unije.