Relacijska agresija je vrsta agresivnog ponašanja koje koristi društvene vještine – obično unutar grupe – kako bi se nanijela nefizička bol pojedincu ili pojedincima. Postoji nekoliko različitih vrsta relacijske agresije: izdaja, isključenje ili samoća, ogovaranje, poniženje i laž. Također poznata kao prikrivena agresija ili prikriveno zlostavljanje, ova vrsta psihičkog zlostavljanja najraširenija je među adolescenticama i tinejdžericama.
Povijesni korijeni relacijske agresije stari su koliko i samo vrijeme. Na tu temu snimljeni su folklor, legende, književnost i filmovi. Pojam “relacijska agresija” osmislila su dva istraživača sa Sveučilišta Minnesota 1995. godine; od tada se naširoko koristi kao definitivni naziv za psihološku agresiju u društvenim okruženjima koja ne uključuje fizičko zlostavljanje.
Vrste relacijske agresije ilustriraju u kojoj mjeri ovo ponašanje može negativno utjecati na život žrtve. Izdajnički oblik ponašanja dobiva oblik kada se oni koji vrše zlostavljanje vraćaju na obećanja ili odriču dogovore sa žrtvom. U obliku isključivanja ili samoće, žrtvi je zabranjeno, zlostavljanjem i zastrašivanjem, da stupi u interakciju s društvenim krugom poticatelja, čime se kloni žrtve. Tračerski tip relacijske agresije podrazumijeva otkrivanje intimnih detalja o žrtvi od strane zlostavljača, što ide ruku pod ruku s ponižavanjem, pri čemu poticatelj sramoti i posramljuje žrtvu pred drugim ljudima. Uz lažni oblik relacijske agresije, zlostavljač vrti izmišljene priče o žrtvi i zlonamjerno širi tu informaciju drugima kao činjenicu.
Relacijska agresija može biti povezana s različitim psihičkim poremećajima. Budući da se ne radi o fizičkom nasilju, ono je po prirodi slično pasivno-agresivnom ponašanju, ali, kada se događa u kući, može se klasificirati i kao oblik nefizičkog nasilja u obitelji. To je, u svojoj srži, oblik psihološke manipulacije koja može uništiti živote mladih ljudi i proizvesti trajnu psihološku traumu.
Postoji nekoliko znakova upozorenja relacijske agresije kod žrtava. Ako mlada osoba postane depresivna, ispadne iz svog društvenog kruga ili počne izbjegavati druge ljude, može biti žrtva relacijske agresije. Daljnje crvene zastavice mogu uključivati postupno povišenu razinu neprijateljstva, obrasce nepokolebljivog poricanja, pa čak i Stockholmski sindrom, u kojem se žrtva počinje identificirati sa svojim zlostavljačem. Stručnjaci često navode da samo zato što mlada osoba kaže da nije zlostavljana ne znači da je to nužno tako. Roditelje se potiče da najbolje prosude kada utvrđuju je li njihovo dijete žrtva relacijske agresije.