Mentalno zlostavljanje obuhvaća širok raspon ponašanja koja utječu na žrtvinu percepciju stvarnosti. Zlostavljač će često pokušati kontrolirati žrtvino ponašanje i emocije manipulirajući dostupnim informacijama i uskraćivanjem pristupa obitelji, prijateljima i financijama. Žrtva također može biti podvrgnuta povrijednim kritikama, izrugivanju i prozivanju kako bi se smanjilo njezino ili njezino samopoštovanje. Mentalno zlostavljanje može se dogoditi i ako je žrtva prisiljena svjedočiti zlostavljanju druge osobe. Za razliku od fizičkog zlostavljanja, psihičko zlostavljanje ne ostavlja vidljive ožiljke ili rane, ali može biti jednako traumatično za žrtvu, ako ne i više.
Promjena i kontroliranje žrtvinog osjećaja sebe i stvarnosti često su među ciljevima mentalnog zlostavljača. Mentalno zlostavljanje, kao i fizičko zlostavljanje, ima za cilj prisiliti žrtvu da posluša zlostavljača. Izazivanje emocionalne traume može biti učinkovita metoda zastrašivanja i sprječavanja otpora žrtve bez izazivanja fizičkih dokaza zlostavljanja, što može privući pozornost drugih.
Uvrede, izrugivanje i prozivanje mogu s vremenom oštetiti osjećaj samopoštovanja osobe tako da se osjeća bezvrijedno ili beskorisno. Žrtva se može povući od prijatelja i obitelji te odustati od mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja zbog osjećaja nedostojnosti. Ako se zlostavljač suoči s takvim ponašanjem, on ili ona često će pokušati verbalno zlostavljanje proći kao šalu za koju je žrtva kriva što ne razumije.
Zlostavljač može postupno ograničiti žrtvin pristup obitelji, prijateljima i vanjskom svijetu općenito. Takva izolacija dopušta zlostavljaču da preuzme kontrolu nad žrtvinim osjećajem stvarnosti. Žrtva također može biti lišena pristupa svojim bankovnim računima, što je čini sve više ovisnom o zlostavljaču.
Ekstremne situacije mentalnog zlostavljanja uključuju žrtvu koja je prisiljena gledati dok je druga osoba na neki način zlostavljana. Ova druga žrtva može biti zlostavljana fizički, psihički ili seksualno. Ova situacija se može razviti kada zlostavljani roditelj svjedoči kako se zlostavljač okreće svojoj djeci, a osjeća se bespomoćno da intervenira.
U mnogim slučajevima psihičkog zlostavljanja, žrtva može povjerovati da zaslužuje takav tretman. To je često rezultat kontrole zlostavljača nad žrtvinom percepcijom stvarnosti. Zlostavljač može okriviti žrtvu za svoje nasilno ponašanje ili uvjeriti žrtvu da je zlostavljanje zamišljeno.
Moguće je da žrtva možda neće odmah prepoznati da doživljava psihičko zlostavljanje. Nasilnik se može ispričati, obećavajući da nikada neće ponoviti ponašanje, a žrtva se može bojati potražiti pomoć ili čak sebe kriviti za ono što se događa. Kako psihičko zlostavljanje općenito postaje sve teže s vremenom, prekid ciklusa je ključni korak prema oporavku.