Uran, sedmi planet od Sunca, ima 27 poznatih mjeseca, manje od polovice broja koji kruži oko Jupitera ili Saturna. Pet je dovoljno masivnih da imaju sferni oblik: Miranda, Ariel, Umbriel, Titania i Oberon. Svi Uranovi mjeseci dobili su imena po likovima iz djela Shakespearea ili Alexandera Popea. Manji mjeseci se zovu Cordelia, Ofhelia, Bianca, Desdemona, Juliet, Portia, Rosalind, Cupid, Puck, Mab i mnogi drugi. Određeni dio oko Urana, između njegovih glavnih prstenova i orbite mjeseca Mirande, vrlo je krcat, s brojnim malim mjesecima zaključanim u nestabilnim orbitama. Na kraju bi se ti mjeseci mogli sudarati jedan s drugim.
Mjeseci Urana samo su izbliza promatrani svemirskom sondom Voyager 2 1986. Inače, brojni uranski mjeseci otkriveni su zemaljskim teleskopima, ali se uglavnom pojavljuju kao nejasne točke. Uranova najveća dva satelita, Titaniju i Oberon, otkrio je isti astronom koji je otkrio i sam Uran, Britanac William Herschel, 1787. Ariela i Umbriela potom je otkrio William Lassell 1851., a ova prva četiri mjeseca dobila su imena 1852. od Herschelova sina Johna.
Uran ima zanimljiv raspon mjeseci, iako ne tako bogat ili raznolik kao oni Jupitera i Saturna. Uranov mjesec Miranda, s promjerom od 480 km, ima jednu od najzbrkanijih površina u Sunčevom sustavu, uključujući najvišu liticu, Verona Rupes, s visinom od 20 km (12 milja). Preostala četiri velika mjeseca imaju slične promjere, u rasponu između 1100 km (684 mi) i 1600 km (1000 mi). Većina ovih mjeseci sastoji se od oko 50% vodenog leda, 30% silikatnih stijena i 20% metanskog leda. Sav metan u atmosferi Urana daje njemu i njegovom suputniku planetu Neptunu njihove plave boje.
Mnogi Uranovi mjeseci imaju slične geološke značajke: kanjone, litice (rupe ili strmine), ponore (chasmate) i uvijek prisutne kratere. U uranskom sustavu sve su to imena po mjestima ili likovima iz djela Popea ili Shakespearea, s naglaskom na Shakespearea. Primjeri su krater Lear i krater Hamlet na Oberonu.
Titania, prvi otkriveni mjesec, posjeduje veliki kanjon, među najvećima u Sunčevom sustavu, mnogo veći od 1.6 km (1 milju) dubokog Grand Canyona na Zemlji, i u istoj klasi kao Valles Marineris na Marsu, koji dubok je do 7 km (4.3 milje). Sa 1577 km (980 mi) u promjeru, Titania je osmi najveći mjesec u Sunčevom sustavu.
Oberon, drugi po veličini mjesec koji kruži oko Urana, ima vrlo staru površinu kratera, uglavnom sivu, ali s nekim velikim bijelim mrljama po njoj. Za razliku od većine drugih uranskih mjeseci, Oberon ima visoke planine, uključujući i jednu visoku oko 6 km (3.7 milja). Podovi kratera na Oberonu prekriveni su tamnim materijalom nepoznatog porijekla.
Ariel je Uranov najsjajniji mjesec i prekriven je kraterima koji su nešto mlađi od onih na drugim velikim mjesecima. Godine 2006. Ariel je prošla kroz Uran, ostavljajući sjenu na vrhovima oblaka. Ovaj događaj promatran je pomoću svemirskog teleskopa Hubble.