Udruga nacija jugoistočne Azije (ASEAN) osnovana je 1967. za promicanje gospodarske, kulturne, tehničke i političke suradnje i napretka nacija jugoistočne Azije. ASEAN je započeo s pet zemalja članica — Tajlandom, Indonezijom, Filipinima, Malezijom i Singapurom. Premijeri ovih pet zemalja sastali su se u Bangkoku na Tajlandu i ratificirali deklaraciju o osnivanju organizacije, poznatu kao Deklaracija iz Bangkoka ili ASEAN-a, koja se sastojala od pet članaka i uključivala odredbu da će grupa biti otvorena za sve zemlje jugoistočne Azije.
U srži Bangkočke deklaracije, pet izvornih članaka određivalo je ciljeve i svrhe udruge. Neki od glavnih ciljeva deklaracije bili su poticanje mira i stabilnosti unutar regije kroz suradnju i poštivanje unutarnjeg suvereniteta država jugoistočne Azije. Nastala iz regionalnog spora između Indonezije, Filipina i Malezije, Udruženje nacija jugoistočne Azije djelomično je stvoreno kao način ublažavanja daljnjih sukoba. Još jedna motivacija za formiranje udruge bila je ujedinjavanje različito odvojenog i fragmentiranog gospodarstva jugoistočne Azije kako bi se potaknuo gospodarski rast i prekinulo oslanjanje na visoko industrijalizirane nacije.
Od 2010. godine, uz dodatak Laosa, Vijetnama, Mjanmara, Indonezije i Bruneja, 10 država članica čini Udrugu nacija jugoistočne Azije. Države članice se redovito sastaju na organizacijskom sastanku nazvanom ASEAN Summit, tijekom kojeg rade na rješavanju regionalnih pitanja. Regija je također domaćin većih sastanaka, kao što je Samit istočne Azije (EAS) koji uključuje čelnike 16 istočnoazijskih zemalja i Azijsko-europski sastanak (ASEM), koji nastoji povećati veze između Azije i Europe.
Tijekom devetog samita ASEAN-a 2003. godine Udruga država jugoistočne Azije odlučila je usvojiti nacrt za sveobuhvatnu zajednicu ASEAN-a koja se temeljila na tri stupa: ekonomskoj zajednici, društveno-kulturnoj zajednici i političko-sigurnosnoj zajednici. Ova tri stupa definirana su planiranom mapom puta koja ocrtava vremenski raspored za završetak. Ciljevi nacrta zajednice odražavaju temeljna načela Bangkoške deklaracije.
Programi koje provodi Udruga jugoistočnih nacija uključuju regionalni standard vremena, nazvan zajedničko vrijeme ASEAN-a, i sustav plave karte, koji je regionalni plan osiguranja motornih vozila koji je uspostavio pokriće u svim zemljama članicama ASEAN-a. Drugi program koji je udruga osmislila u suradnji s Kinom i Južnom Korejom bila je Chiang Mai Initiative (CMI). CMI je stvorio valutnu pričuvu, denominiranu kao azijska monetarna jedinica koja bi se mogla koristiti za ublažavanje kratkoročnih problema s financijskom likvidnošću zemalja sudionica.