Opća deklaracija o ljudskim pravima je dokument koji je izradila Komisija Ujedinjenih naroda za ljudska prava nakon završetka Drugog svjetskog rata. Namjera dokumenta bila je jasnije definiranje “prava” spomenutih u povelji Ujedinjenih naroda, a također pruža jasnu i opću definiciju ljudskih prava za sve zemlje članice. Deklaracija je od tada prevedena na više od 300 jezika i vrlo je široko referencirana u cijelom svijetu.
Jedna od nositeljica dokumenta bila je Eleanor Roosevelt, koja je sjedila kao predsjednica Komisije kada je dokument sastavljen. Roosevelt mu je također pridonio znatnu količinu teksta. Dana 10. prosinca 1948. dokument je službeno ratificiralo 48 zemalja članica, dok je osam bilo suzdržano od glasovanja.
Sveukupno, Opća deklaracija o ljudskim pravima uključuje 30 članaka koji jasno ocrtavaju osnovna ljudska prava kao što su sloboda od mučenja i ropstva. Namjera Deklaracije je da jasno i jednostavno iznese sva prava na koja ljudi imaju pravo diljem svijeta, a služi kao savjetodavna izjava, a ne kao pravno obvezujući dokument. Zemlje članice Ujedinjenih naroda potiču se da podrže ta prava, a da kopije dokumenta budu široko dostupne.
Mnogi od članaka Opće deklaracije o ljudskim pravima izvučeni su iz već postojećih zakona o pravima nekoliko nacija. Deklaracija je namijenjena promicanju jednakosti i slobode, a uključuje niz članaka koji se usredotočuju na osnovnu pravnu zaštitu, kao što je pravo na pošteno suđenje. Ženama, djecom i obiteljima također se govori u nekoliko članaka, jer se te skupine suočavaju sa specifičnim problemima. Osim toga, članak 29. ukazuje na to da ljudi i vlade imaju jedni druge odgovornosti kako bi osigurali očuvanje i zaštitu ljudskih prava.
Neki su ljudi kritizirali Opću deklaraciju o ljudskim pravima, tvrdeći da je napisana s vrlo zapadnjačkom i judeo-kršćanskom pristranošću. Muslimani su posebno zabrinuti zbog Deklaracije, jer su zabrinuti da bi neki njeni aspekti mogli biti u sukobu s njihovim vjerskim uvjerenjima. Neki istočni narodi također vjeruju da koncept ljudskih prava pripada zapadnoj filozofiji, a ne cijelom svijetu. Unatoč tom protivljenju, mnoge istočne nacije ili zemlje s velikim muslimanskim stanovništvom ratificirale su Opću deklaraciju o ljudskim pravima, ukazujući na njihovu podršku.