Tijekom složene istrage ubojstva, stotine dokaza mogu biti poslane u kriminalistički laboratorij, uključujući tijelo žrtve. Istražitelji na mjestu događaja griješe na oprezu kada je u pitanju slanje dokaza u kriminalistički laboratorij, kako bi se osiguralo da se ništa važno ne propusti. Odjeća koju nosi žrtva, tepisi, sve biološke tvari pronađene na licu mjesta, insekti, oružje i sve neuobičajeno bit će fotografirani na licu mjesta, pakirani u vrećice i poslati u kriminalistički laboratorij na daljnji pregled.
Od trenutka kada je dio dokaza spakovan, on ostaje u kontroliranom lancu skrbništva kako bi se osiguralo da nije kontaminiran. Kada stigne u kriminalistički laboratorij, službenik u laboratoriju ga potpisuje i ili ga zaključava ili ga odmah nosi na radni stol na pregled. Svi koji rukuju dokazima nose rukavice, a često i zaštitne štitnike preko odjeće, kao i dodatno smanjenje rizika od kontaminacije.
Svi dokazi koji uđu u kriminalistički laboratorij dobivaju jedinstveni identifikacijski broj i detaljno se fotografiraju prije nego što budu ispitani. Početno ispitivanje dokaza obično je upareno s izdiktiranim ili pisanim opisom koji ulazi u zapise povezane s tim dokazima. Zatim, dokazi se brišu prašine ili isparavaju za otiske prstiju, prije nego što se mogu istrošiti rukovanjem. Ako se pronađu otisci prstiju, oni se podižu i stavljaju na stranu za unakrsno podudaranje.
Nakon uzimanja otisaka prstiju, dokaz se ispituje na tragove vlakana ili biološkog materijala poput kose i krvi. Ti će dokazi, pak, biti pažljivo uklonjeni, pakirani u vrećice i numerirani za detaljnu analizu. Vlakna će biti pregledana i fotografirana jer mogu pružiti vrijedne tragove; ako je žrtva u nekom trenutku bila stavljena u prtljažnik automobila, na primjer, vlakna na njegovoj ili njezinoj odjeći mogu se koristiti za određivanje marke automobila. Biološki dokazi se testiraju na DNK kako bi se potencijalno mogli povezati s kriminalcem ili osobom od interesa koja je bila na mjestu zločina.
Pomno se pregledava i oružje pronađeno na mjestu događaja. Ako je oružje pištolj, izvršit će se balistička ispitivanja kako bi se utvrdilo kada je ispaljeno, te da bi se iz oružja dobili čisti uzorci metaka koji bi se mogli usporediti s mecima na mjestu zločina, kako bi se oružje uskladilo s ubojstvom. Noževi i drugi instrumenti pomno se ispituju na tragove biološkog materijala, a njihovi se oblici fotografiraju i opisuju kako bi se mogli uskladiti s ranama na žrtvi. Ako oružje ima serijski broj ili jedinstveni identifikator, bit će uneseno u bazu podataka kako bi se vidjelo mogu li se pronaći podaci o posljednjem registriranom vlasniku oružja.
Žrtvu odvode u odjel za obdukciju u kriminalističkom laboratoriju kako bi je pregledao forenzički patolog, koji može pronaći dokaze na tijelu kao što su vlakna, biološki materijal i meci koji se šalju natrag u kriminalistički laboratorij. Obdukcija je vrlo važan dio pregleda, jer će utvrditi točan uzrok smrti, ali i dati tragove o vremenu smrti. Sudski patolog će također moći utvrditi je li tijelo pomaknuto, te identificirati žrtvu, ako njezin identitet nije već utvrđen.
Analiza dokaza u kriminalističkom laboratoriju pomaže policiji u pronalaženju kriminalaca. Nakon što je netko uhićen i službeno optužen, ovi dokazi također mogu pomoći da se optuženi osudi na sudu, ako je kriv. Nakon što kriminalistički laboratorij ispita dokaze i pokažu ih na sudu, porota odlučuje jesu li dovoljno uvjerljivi da zaslužuju osudu ili ne.