U sociolingvistici i drugim srodnim područjima akademske zajednice, diskurs se obično definira kao odnos između jezika i njegovog stvarnog konteksta. Mnogi istraživači i teoretičari povezuju diskurs posebno sa strukturama moći u danom društvu, a to je područje u kojem se najviše preklapaju rod i diskurs. Pristupi istraživanju roda i diskursa mogu analizirati način na koji jezik odražava ili utječe na rodne stereotipe, ili mogu raspravljati o razlikama između načina na koji muškarci i žene koriste jezik.
Na veliku upotrebu riječi diskurs u kasnom 20. i ranom 21. stoljeću utjecao je rad francuskog filozofa Michela Foucaulta, koji je definirao upotrebu jezika i drugih znakovnih sustava kao sredstvo za kontrolu postupaka ljudi. Oslanjajući se na Foucaultove teorije, mnogi istraživači su analizirali rod u odnosu na postojeće društvene i kulturne strukture moći. Neki teoretičari tvrde da način na koji se jezik koristi jača postojeće strukture moći, dok drugi tvrde da diskurs jednostavno odražava postojeće stanje stvari. Odnos između moći i diskursa također se može promatrati kao ciklički ili uzajamno pojačavajući: društvene strukture utječu na jezik, a jezik utječe na društvene strukture. Foucaultovski pristupi rodu i diskursu imaju tendenciju da se usredotoče na odnos između roda i moći.
Neka istraživanja usredotočuju se na razliku između načina na koji su muškarci i žene prikazani u diskursu. Na primjer, neke studije o rodu i diskursu analiziraju način na koji se muškarci i žene gledaju u javnoj komunikaciji, kao što je oglašavanje ili TV. Cilj takve analize često je otkriti neizgovorene pretpostavke o rodnim interakcijama i temeljne strukture moći koje te interakcije otkrivaju.
S druge strane, značajan dio studija rodnog diskursa analizira razliku između načina na koji žene i muškarci sami koriste jezik. Ove vrste studija gotovo se uvijek koncentriraju na određenu kulturu ili subkulturu. Na primjer, jedno istraživanje ljudi koji govore malgaški otkrilo je da je ženski govor u tom kulturnom kontekstu izravniji, dok je govor muškaraca više zaokružen. Ova studija izazvala je raspravu o vrstama moći kojima se koristio svaki stil komunikacije.
U mnogim različitim kulturama, ženski stilovi govora često imaju moć u domaćim okolnostima, dok se vjeruje da je govor muškaraca moćniji u javnom okruženju. Većina teoretičara vjeruje da je ta razlika prvenstveno posljedica načina na koji su dječaci i djevojčice socijalizirani od mladosti, a ne urođenih bioloških razlika među spolovima. Međutim, možda se ne slažu oko toga da li te razlike predstavljaju oblik društvenog ugnjetavanja žena. Oni koji se identificiraju kao rodno-egalitarni ili rodno-liberalni mogu tvrditi da te razlike ne bi trebale postojati. S druge strane, neki ljudi, poput feministica razlika, odgovorili bi da, iako je moć koja se dodjeljuje ženama u društvu drugačijeg tipa od one koja se dodjeljuje muškarcima, to nije inherentno nejednak sustav.