Neizravni diskurs je oblik izražavanja koji se često koristi u pisanim ili govornim narativnim djelima, kao iu svakodnevnom razgovoru, u kojem govornik neizravno prenosi komentar bez navodnika. Svrha je pružiti dijalog ili drugi komentar jedne osobe kroz perspektivu nekog drugog. Često se nalazi u dijalogu unutar naracije ili u pisanom djelu koje pripovijeda jedna određena osoba. Pisci mogu koristiti neizravni diskurs za pružanje informacija bez izravnog citata, što također omogućuje piscu da pruži informacije o osobi koja prenosi komentar.
Primjeri se mogu vidjeti u rečenici poput “Žena se pitala gdje je.” U ovoj izjavi žena se nešto pita, ali to nije stavljeno u citate odvojeno od rečenice, baš kao u rečenici “Taj čovjek je rekao da je policajac”. Oba ova primjera neizravnog diskursa u suprotnosti su s izravnim diskursom poput “Žena se pitala, ‘Gdje sam ja?’” u kojem je komentar izravan citat.
Svrha neizravnog diskursa je pružiti dijalog ili drugi komentar jedne osobe kroz perspektivu nekog drugog. Često se nalazi u dijalogu unutar naracije ili u pisanom djelu koje pripovijeda jedna određena osoba. Pisci mogu koristiti neizravni diskurs za pružanje informacija bez izravnog citata, što također omogućuje piscu da pruži informacije o osobi koja prenosi komentar. Kada se koristi izravan citat, tada obično daje informacije samo o izvornom govorniku, bez dodane perspektive lika koji prenosi informacije.
Jednostavan primjer može se vidjeti u rečenici poput: “Taj čovjek je upravo zakričao da je gladan.” To daje uvid u govornika u ovoj izjavi, koji nije čovjek koji je komentirao da je gladan. Govornik prenosi ovu informaciju putem neizravnog diskursa, što mu ili njoj omogućuje da izmijeni izvornu izjavu riječju “krknuo”. Ova riječ čitatelju prenosi informacije o komentatoru, a ne o izvornom govorniku.
Za razliku od ovoga, dio izravnog diskursa mogao bi biti: “Taj čovjek je upravo rekao: ‘gladan sam’.” To daje informacije samo o izvornom zvučniku, budući da se samo izvorne informacije isporučuju bez dodatnih informacija od strane drugog zvučnika. Naravno, ovo se može promijeniti u “Taj čovjek je upravo zakričao: ‘Gladan sam'”, ali onda to može značiti da je izvorni govornik to zapravo rekao na način koji je zvučao kao graktanje. Prijelaz s izravnog na neizravni diskurs je suptilan, ali dodatna razina komunikacije koju dopušta može biti prilično moćna.
Neizravni diskurs ne treba miješati s neizgovorenim diskursom, koji ukazuje na misli, a ne na izgovorene riječi. Primjer neizgovorenog diskursa bio bi: “Djevojka se pitala, ‘Gdje sam ja?’” Neizgovoreni diskurs misli se izravno od strane lika, a često se označava upotrebom navodnika. Primjer neizravnog neizgovorenog govora bio bi “Djevojka se pitala gdje je.” Ovome nedostaju i navodnici i upitnik, jer zapravo nije predstavljen kao pitanje.