Zakoni o trgovini općenito spadaju u tri široke kategorije: osobe, ilegalne droge i oružje. Ovi zakoni postoje u zemljama diljem svijeta, a provode se i na međunarodnoj razini. U SAD-u i državne i savezne vlade donose i provode zakone o trgovini ljudima.
Savezni zakoni u SAD-u protiv trgovine ljudima uključuju prisilnu prostituciju putem prijevare ili prisile. Ti se zločini obično počine nad ženama i djecom u situacijama ranjivosti zbog njihovog zemljopisnog položaja ili ekonomskih okolnosti. Počinitelji svoje žrtve pribavljaju obećanjem posla ili boljeg života u drugoj zemlji ili ponekad izravnom otmom. Trgovci ljudima tada prodaju žrtve, a ponekad kupci žrtve koriste za vađenje organa. Američki zakon predviđa poseban imigracioni status za oporavljene žrtve seksualne trgovine, a zakon zahtijeva da se maloljetnim žrtvama pruži sklonište.
Zakoni protiv trgovine ljudima također uključuju prisilni rad, dužničko ropstvo i ropstvo. Kao i kod prisilnog seksa, trgovina ljudima često uključuje namamljivanje žrtava obećanjima posla i mjesta za život u drugoj regiji ili zemlji. Prisilom i fizičkim zlostavljanjem trgovci tjeraju žrtve da rade bez plaćanja. Ponekad im trgovci ljudima kažu da prvo moraju odraditi dug za dobivanje posla i troškove prijevoza do nove lokacije. Radnici migranti i siromašni često postaju žrtve ovih zločina.
Zakoni o krijumčarenju droga usmjereni su na poduzeća s drogom na visokoj razini koja trguju velikim količinama ilegalnih supstanci. Te tvari su prvenstveno kokain, heroin i marihuana. Međutim, tu su i druge tvari poput metamfetamina i LSD-a, a kazne za krijumčarenje dramatično se povećavaju s količinom uključene ilegalne tvari. Kazne se mogu kretati od minimalne kazne od 10 godina zatvora i milijuna američkih dolara (USD) novčanih kazni do obvezne kazne doživotnog zatvora za treću osudu za trgovinu ljudima. Prihodi od trgovine drogom često se koriste za kupnju ilegalnog oružja kako bi se zaštitila operacija droge od konkurencije i policije.
Zemlje diljem svijeta također imaju zabranu trgovine oružjem, koja se ponekad naziva i “krijumčarenje oružja”. Zakoni o trgovini oružjem sprječavaju trgovinu oružjem koja nije sankcionirana zakonom ili vladom. Nedopuštena trgovina oružjem često uključuje malo ili lako oružje poput pištolja i automatskih pušaka do raketnih bacača s ramena. Ovi predmeti se lako krijumčare, trguju i prodaju. Zbog lakoće s kojom se oružje može transportirati i prodavati, zakoni o krijumčarenju oružja i provedbeni napori uvelike su usredotočeni na granične kontrole i zaštitu legalnog domaćeg arsenala.