Konsonancija, ponavljanje suglasnika unutar dvije ili više riječi u nizu, popularno je, višestruko književno sredstvo. Često se miješa s aliteracijom, koja je vrsta konsonancije. Konsonancija služi mnogim sličnim funkcijama kao aliteracija, kao i svojim posebnim funkcijama. Općenito govoreći, konsonancija u poeziji pruža raznolik slušni raspon.
Moderne pjesme koriste konsonanciju kao nagnutu rimu ili blisku rimu. Ova konsonancija u nagnutoj ili približnoj rimi omogućuje piscu veću kreativnu slobodu pri stvaranju svoje poezije. Konsonancija u poeziji također naglašava riječi tjerajući publiku da zastane i dublje razmisli o “rimovanim” riječima. To je zato što remeti očekivanja publike o tradicionalnom rimovanju.
Struja konsonancije služi uvlačenju publike u riječi. To se događa kroz odmjereni ritam koji konsonancija poprima, baš kao i taktovi u rap glazbi. Konsonancija u poeziji može poprimiti gotovo hipnotički ritam koji očarava publiku, a da nije tako očita kao aliteracija. Korištenje različitih vrsta suzvučja u pjesmi također sprječava da ona zvuči poput dječje rime, za razliku od pjesničkih sredstava kao što je aliteracija.
Kaže se da upotreba konsonancije u poeziji, baš kao i druga pjesnička sredstva kao što su asonanca i aliteracija, daje pjesmi “odskakanje”. Ponovljeni suglasnik uvijek je na naglašenom slogu, što stvara još naglašeniji zvuk na suglasničkim riječima. Kada se pomiješa s drugim riječima unutar fraze koja ima suglasnost, nečiji glas se prirodno diže i spušta, stvarajući “poskakivajući” zvuk. Ovaj zvuk prirodno uzbuđuje uši i mozak.
Pozornost na mnoge dijelove svake riječi i fraze u kombinaciji s uzbuđenjem koje donosi sazvučje djeluje kao nit koja publiku nosi kroz pjesmu. Ove komponente djeluju kao zadovoljavajuća aktivnost, pa čak i slušno putovanje za čitatelja ili slušatelja. Čitatelja tjera da iščekuje nadolazeće stihove unutar pjesme i osjeća želju da nastavi do kraja. Pjesma stoga ima potencijal postati gotovo kao igra za publiku ako pjesnik tako odluči upotrijebiti konsonanciju.
Konsonancija također može pružiti dodatnu dubinu i teksturu riječima. To je zato što kada određene riječi koriste konsonanciju, posebno dvostruku konsonanciju ili parahimu, to naglašava da bi mogla postojati bliža semantička veza između riječi i emocije koja se prenosi u pjesmi. Ovu funkciju konsonancije često koriste i moderni pjesnici i romanopisci.