Metabolizam je kemijski proces koji tijelo koristi za razgradnju tvari, kao što su hranjive tvari i kalorije, iz hrane i njihovo korištenje za energiju i popravak. Poremećaj u normalnom metabolizmu koji rezultira pretilošću i neželjenim debljanjem često se kategorizira kao metabolički poremećaj. Najčešći simptom metaboličkog poremećaja je dijabetes, kada tijelo ne može metabolizirati, razgraditi ili učinkovito koristiti energiju šećera u krvi. Dijabetes i metabolički poremećaji često idu ruku pod ruku, a liječe se mnogim istim metodama, poput prehrane, vježbanja i terapije inzulinom.
Prva veza između dijabetesa i metaboličkih poremećaja je da osobe koje pate od bilo kojeg od ovih stanja često imaju prekomjernu tjelesnu težinu i pohranjuju štetnu masnoću oko središnjeg dijela. Kada se višak masnoće nakuplja u tijelu, to je često rezultat i viška kalorija u kombinaciji s neučinkovitim korištenjem tih kalorija. Ako se obrok sastoji od ugljikohidrata, kalorije iz tih ugljikohidrata razgrađuju se u glukozu, za kojom stanice žude i napreduju za korištenje energije. Prekomjerna tjelesna težina, međutim, sprječava da se to dogodi, jer višak masnoće sprječava stanice da na odgovarajući način reagiraju na hormon koji se zove inzulin.
Inzulin je hormon koji pomaže unosu ugljikohidrata glukoze u stanice tijela kako bi se koristili za energiju. I kod dijabetesa i kod metaboličkih poremećaja, ove stanice nenormalno reagiraju na učinak inzulina i ne mogu uzeti tu energiju. Višak glukoze, ako se ne koristi za energiju u metabolizmu stanica, pohranjuje se kao mast i nastavlja produbljivati neosjetljivost na inzulin i nestabilnost šećera u krvi. Mnogi pacijenti koji pate od dijabetesa i metaboličkih poremećaja često osjećaju nedostatak energije i motivacije zbog neučinkovitog korištenja energije dobivene iz hrane.
Budući da su dijabetes i metabolički poremećaji čvrsto povezani, uglavnom zbog činjenice da je dijabetes često simptom metaboličkog poremećaja, tretmani za oba su prilično slični. Pacijenti s dijabetesom, a često i bolesnici s metaboličkim poremećajem, vjerojatno ubrizgavaju inzulin u krvotok, prije ili nakon obroka, kako bi povećali učinkovitost unosa glukoze u stanice. Vježba je također važna komponenta u liječenju oba poremećaja, jer pomaže u smanjenju nakupljene masnoće i povećanju osjetljivosti inzulina na stanice. Povećanje vlaknastih ugljikohidrata, poput onih iz povrća, također može rezultirati sporijim skokovima šećera u krvi, pa odgovarajuća prehrana koja izbjegava šećer i rafinirane ugljikohidrate može biti od pomoći većini pacijenata.