Mnoga futuristička oružja o kojima se raspravljalo i u koje se ulagalo barem nekoliko desetljeća konačno imaju svoj debi u posljednjih nekoliko godina. To uključuje mikrovalnu zraku, poznatu i kao “zraka boli”, u obliku aktivnog sustava odbijanja, koji je raspoređen u Iraku, elektromagnetske tračničke puške, koje su opsežno testirane i uskoro će biti opremljene na američkim razaračima, akustična oružja, koja su vidio ograničenu upotrebu u Long Range Acoustic Device (LRAD). Bilo je i rasprava o opremanju F-22 Raptora poluprovodničkim laserom, ali ta je ideja odbačena.
Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, moguće je da bi oružje koje danas smatramo “futurističkim” – željezničke puške, laseri, razna oružja s snopom – moglo dobiti široku upotrebu. Kao prvo, većina ovih oružja ne zahtijeva streljivo ili ga nema, što ga čini radikalno jeftinijim u usporedbi s projektilima i bombama. Drugo, mnogi od njih putuju brzinom svjetlosti, što ih čini mnogo bržima. Neka od ovih futurističkih oružja čak mogu doseći horizont.
Neka futuristička oružja imaju lošu reputaciju. Program obrane od raketa Ratova zvijezda koji je pokrenuo Ronald Regan je arhetipski primjer “futurističkog istraživanja oružja”, ali ovaj je projekt potrošio desetke milijardi tijekom dva desetljeća, s malo rezultata do nedavno. No, najnoviji testovi sa sustavima proturaketne obrane bili su učinkoviti, iako ne koriste nikakvu posebno futurističku metodu – samo brze i male presretače. Već prijedlozi za postavljanje proturaketnih obrambenih sustava u Poljskoj izazvali su bijes Rusije.
Teško je stvoriti dovoljno moćne lasere ili mikrovalne zrake da se mogu koristiti kao oružje koje mogu nositi pojedini vojnici, pa bi takvo oružje za pješačku uporabu moglo biti još nekoliko desetljeća u budućnosti. Međutim, neki od ovih sustava mogu se opremiti u avionima ili čak Humveeima. Istraživanje flechette pušaka, brzih sićušnih bodlji, nije pokazalo ništa praktično.
Mnogo se raspravljalo o solarnim satelitima – satelitima u geosinkronoj orbiti koji prikupljaju sunčevu energiju i šalju je do prijemnika na Zemlji u obliku difuzne mikrovalne zrake. Kad bi se jedan od njih pokrenuo, postojala bi barem načelna mogućnost da se on pretvori u futuristički sustav oružja, što bi sigurno moglo izazvati političke probleme.