Sve je veći popis potencijalnih prednosti terapije prihvaćanja i predanosti (ACT). Ova terapija ima malo drugačiji naglasak od kognitivne bihevioralne terapije (CBT) i dijalektičke bihevioralne terapije (DBT), posebno u načinu na koji djeluje s negativnim razmišljanjem. Također se smatra da je malo lakši za korištenje od CBT-a i DBT-a, a njegov fokus na svjesnost može biti privlačan. ACT je prikladan kao terapijska metoda ili kao pristup samopoboljšanju. U ograničenim pokusima pokazalo se učinkovitim za razna stanja.
Dio pristupa terapije prihvaćanja i predanosti je odbacivanje kontrole misli. Transformacija negativnog razmišljanja je naglašena u DBT-u i CBT-u, ali takav rad za neke može biti neodoljiv, pogotovo ako su negativne misli česte. ACT tvrdi da su negativne i pozitivne misli “samo misli” i da nisu način da se procijeni dobro stanje. Umjesto toga, ljudima se savjetuje da ih puste i ne troše trud pokušavajući ih promijeniti.
To se postiže procesom koji se naziva defuzija i ekspanzija. Osoba priznaje tu misao i pušta je u mentalno stanje, ali ne gleda na nju kao na poziv na emocionalnu reakciju ili akciju. U terapijskim sesijama klijenti uče razne načine smirivanja i širenja, što zahtijeva praksu. Većina ljudi nikada neće potpuno zanemariti svoje misli, ali mogu naučiti da su određene misli ili obrasci razmišljanja način da se zarobe u borbi za kontrolu koja nije vrijedna toga.
Klijenti koji se podvrgavaju ovoj vrsti liječenja mogu primijetiti da je terapija prihvaćanja i predanosti malo lakša za korištenje. Ima manje domaće zadaće od CBT-a i DBT-a. Veći dio treninga odvija se izravno u seansama, što može imati neke sličnosti s tipičnom “terapijom razgovorom”. ACT terapeuti su empatični i usmjereni na klijenta.
Aspekt ACT-a u kojem mnogi ljudi uživaju je njegova usredotočenost na svjesnost, koja je izvučena iz budističke filozofije. DBT dijeli ovaj naglasak s ACT-om, a oba rade na pomaganju klijentima da budu prisutni u ovom trenutku. Ljudi koji su svjesni mogu osjećati da su svjesniji sebe, svojih misli i osjećaja u bilo kojem trenutku. Često izvještavaju o bogatijem iskustvu življenja kada su u stanju biti pažljivi na sadašnjost.
Još jedna od prednosti terapije prihvaćanja i predanosti je da to nije terapija isključivo za osobe koje imaju bolest. Mnogi ljudi vole ovaj terapijski oblik kao metodu samopomoći. Postoji nekoliko dobrih knjiga o samopomoći na tu temu, a jedna od najboljih knjiga obično se smatra ACT stručnjakom Russa Harrisa The Happiness Trap.
U malim pokusima, anksiozni poremećaji, depresija i shizofrenija dobro su reagirali na terapiju prihvaćanja i obveze. ACT se također pokazao korisnim u liječenju ljudi s kroničnim bolestima i problemima zlouporabe supstanci. Sportski psiholozi koji su koristili ACT izvještavaju da ima koristi i za sportaše.