Koje su različite vrste postupanja s opasnim otpadom?

Obrada opasnog otpada sastoji se od bilo kojeg procesa kojim se mijenja kemijski, fizički ili biološki sastav opasnog ili potencijalno štetnog agensa kako bi se smanjio opasnost za okoliš i ljude. Neki oblici obrade opasnog otpada uključuju stvaranje materijala sigurnijim za transport, korištenje za proizvodnju energije ili njihovu neutralizaciju kemijskim ili drugim sredstvima. Ovaj specijalizirani tretman važan je u sprječavanju onečišćenja okoliša.

Spaljivanje je uobičajena metoda obrade opasnog otpada. Ovo se koristi i za biološke i za nebiološke predmete. Intenzivna toplina mijenja kemijsku strukturu mnogih predmeta i također oslobađa više prostora na odlagalištima i drugim objektima za skladištenje opasnog otpada. U nekim slučajevima, spaljivanje opasnog otpada može se koristiti za proizvodnju energije.

Postoje razna mjesta gdje se otpad može odvesti na spaljivanje. Peći, jedinice s fluidiziranim slojem i jedinice za ubrizgavanje tekućine specijalizirani su alati za spaljivanje opasnog otpada. Ova vrsta obrade opasnog otpada općenito neutralizira ili uništava sve štetne spojeve u otpadu, čineći ga sigurnim za opće odlaganje ili zakopavanje. U slučajevima kada to nije moguće, mogu se koristiti specijalizirani spremnici ili skladišne ​​jedinice.

Druga vrsta obrade opasnog otpada uključuje obradu ili pročišćavanje upotrebom kemijskih sredstava. Ova vrsta tretmana općenito se koristi u čišćenju kanalizacijske vode. Čvrsti otpad se filtrira iz vode i dodaju se sredstva poput klora kako bi se ubile sve bakterije ili drugi opasni biološki zagađivači. Zatim se voda filtrira kako bi se uklonile sve kemikalije osim u tragovima kako bi voda bila sigurna za piće.

Obrada opasnog otpada također može uključivati ​​pravilno skladištenje i odlaganje različitih vrsta opasnog otpada. Ako se predmet ne može spaliti, kao što su oni koji sadrže metalne spojeve, skladištenje može biti najbolja i najizvediva opcija. Opasni otpad može se skladištiti u nepropusnim i hermetički zatvorenim spremnicima, a zatim zakopati, pohraniti na odlagalište ili staviti na drugo specijalizirano mjesto. Drugi put se pohranjuju dok se ne mogu filtrirati i neutralizirati kemikalijama ili biološkim materijalima koji mogu pomoći u njihovoj razgradnji.

Većina nacija ima stroge vladine propise koji diktiraju kako treba postupati s otpadom. Vlasnici kuća koji imaju opasne otpadne materijale kao što su stare baterije, sredstva za čišćenje kućanstva ili automobilske tekućine ne bi trebali sami pokušavati zbrinuti te predmete. Treba ih pohraniti u nepropusne spremnike i odnijeti u najbližu ustanovu gdje će se pravilno obraditi ili uskladištiti. Ove objekte možete pronaći kontaktiranjem agencija za zaštitu okoliša ili proizvođača ove robe.