U razmatranju različitih vrsta terapije za djecu, korisno je najprije raspraviti razloge zbog kojih bi djetetu mogla biti potrebna terapija. Djeci su prvenstveno potrebne terapijske usluge za rješavanje izazova povezanih s razvojem ili kognitivnim vještinama, emocionalnim poteškoćama ili poteškoćama u ponašanju ili rehabilitacijom nakon ozljede ili operacije. Svaka kategorija terapije uključuje brojne specijalnosti, pristupe i modalitete. Medicinski stručnjaci često traže više od jedne vrste terapije za djecu suočenu s razvojnim zastojima, poremećajima mentalnog zdravlja ili tjelesnim hendikepom.
Na primjer, dijete s poremećajem u razvoju može imati koristi od radne terapije, terapije promjene ponašanja i logopedske terapije. Radne terapije pružaju trening finih i grubih motoričkih vještina kako bi pomogli djeci poboljšati ravnotežu, koordinaciju ruku i očiju i taktilnu svijest. Terapija promjene ponašanja pomaže u smanjenju neprikladnih odgovora na vanjske stimulacije, poput vrištanja ili udaranja kada dijete postane tjeskobno. Govorne i slične terapije pomažu poboljšati komunikacijske vještine.
Navesti sve specifične vrste dječje terapije gotovo je nemoguće, pogotovo s obzirom na učestalost pojavljivanja novih, a manje učinkovitih starih metoda. Nisu sve terapijske metode ili pristupi terapiji priznate od strane službenih medicinskih organizacija ili nailaze na odobravanje svih kultura. Kao takvo, može biti korisnije i informativnije razgovarati o ciljevima specifičnih terapijskih specijalnosti kada se raspravlja o terapiji za djecu.
Terapije kognitivnih vještina obično se usredotočuju na kritičko razmišljanje, rješavanje problema i druge treninge mentalne oštrine potrebne za učenje i razvoj. Takve terapije uključuju logopedsku terapiju, specijalizirana akademska okruženja i trening pamćenja, da spomenemo samo neke. Dijete s teškoćama u učenju, na primjer, uključilo bi se u razne kognitivne terapije kako bi razvilo sposobnost zaobilaženja bilo kakvih nedostataka ili ponovno osposobilo mozak da uči na nove načine.
Emocionalna i bihevioralna terapija za djecu obično se usredotočuje na rješavanje problema mentalnog zdravlja, problematičnog ponašanja ili loših emocionalnih reakcija. Djeca u jeku brakorazvodnog postupka, koja su izgubila roditelja ili drugu voljenu osobu, ili su pretrpjela traumatičan događaj, obično imaju koristi od raznih pristupa biheviorističkoj terapiji. Cilj je obično naučiti dijete odgovarajućim reakcijama na stresore, načinima suočavanja s jakim emocijama i vještinama učinkovitog donošenja odluka.
Nakon nesreće, ozljede ili operacije, mnoga djeca trebaju rehabilitacijske terapije. Te se terapije usredotočuju na pomoć djetetu da se vrati na normalnu razinu aktivnosti i fizičku snagu. Ovisno o vrsti tjelesnog izazova, ova posebna vrsta terapije za djecu može se također fokusirati na učenje djeteta da se prilagodi novom tjelesnom stanju. Povratak pokretljivosti, vraćanje funkcije ili na drugi način usredotočivanje na djetetove fizičke sposobnosti često može potrajati mjesecima ili godinama, ovisno o opsegu fizičkog izazova. Dodatne terapije, poput emocionalne/bihejvioralne terapije, često nadopunjuju rehabilitacijsku terapiju.