U mnogim slučajevima simptomi pred-dijabetesa ne postoje. To može biti opasno za ljude koji ga imaju, jer se pred-dijabetes može brzo pretvoriti u dijabetes tipa 2 ako se ne poduzmu određeni koraci za njegovo sprječavanje. Kada su prisutni simptomi pred-dijabetesa, mogu se činiti blažim verzijama simptoma koji obično idu uz dijabetes tipa 2. Pretjerana žeđ, glad i mokrenje neki su simptomi dijabetesa tipa 2 koje također može iskusiti osoba s pred-dijabetesom. Osim toga, osoba bi mogla primijetiti da je misteriozno gubila na težini i da se razbolijeva češće nego inače.
Osobe s pred-dijabetesom mogu se osjećati malo žeđnije i gladnije nego inače zbog povećane učestalosti mokrenja. Kada osoba ima pred-dijabetes, glukoza se ne čisti učinkovito iz krvotoka, a višak ima tendenciju da izađe u urinu. To uzrokuje da osoba češće mokri, a može rezultirati i dehidracijom. Simptomi gladi koji se odnose na pred-dijabetes obično su rezultat činjenice da glukoza ne ulazi u stanice tijela, što može dovesti do toga da se osoba osjeća mučnina i gladna, jer osoba ne dobiva potrebnu prehranu unatoč jede se mnogo hrane. Kao rezultat toga može doći i do gubitka težine.
Drugi uobičajeni simptomi pred-dijabetesa mogu uključivati česte infekcije i rane koje ne zacjeljuju tako brzo kao u prošlosti. Razlog zašto čireve mogu potrajati dulje da zacijele vjerojatno je smanjenje kvalitete krvi, što je rezultat nesposobnosti tijela da apsorbira glukozu u stanice. Osobe s pred-dijabetesom mogu doživjeti više infekcija nego inače zbog narušenog imunološkog sustava. Osoba koja iskusi sve simptome pred-dijabetesa ne mora nužno imati ni pred-dijabetes, pa čak ni dijabetes tipa 2, ali je vjerojatno da bi testove trebalo provesti što je prije moguće. Što prije osoba sazna da ima pred-dijabetes, prije može početi poduzeti korake kako bi spriječio da se on pretvori u dijabetes tipa 2.
Većina liječnika koristi test krvi natašte kako bi utvrdili imaju li pacijenti pred-dijabetes ili dijabetes. Pacijent će obično morati ostati bez hrane nekoliko sati prije testa kako bi liječnik mogao točno očitati šećer u krvi. Razine između 100 i 125 miligrama po decilitru ukazuju na predijabetes. Razine koje su veće od te ukazuju na dijabetes. Vjerojatno će biti potrebno da liječnik obavi više od jedne analize krvi natašte kako bi bio siguran da razina šećera u krvi pacijenta konstantno ostaje visoka prije postavljanja konačne dijagnoze.