U inače zdravih bolesnika hipokalcemija i hiperkalcemija su relativno rijetka stanja. Zdravo tijelo obično je u stanju regulirati razinu kalcija u krvotoku bez ikakvih poteškoća, iako postoje bolesti koje mogu uzrokovati porast ili pad razine kalcija. Bolesnici s određenim poremećajima, kao što su problemi s paratireoidom, zatajenje bubrega ili neke vrste raka, mogu doživjeti bilo koje od ovih stanja, ovisno o prirodi bolesti. Rizik od hipokalcemije i hiperkalcemije veći je u starijih bolesnika, a incidencija hipokalcemije veća je u pedijatrijskoj medicini, osobito među novorođenčadi.
Problemi s paratireoidnom žlijezdom su rijetki, pogađaju samo oko 25 od 100,000 XNUMX pacijenata, ali često dovode do hipokalcemije i hiperkalcemije. Ova žlijezda je djelomično odgovorna za održavanje ravnoteže brojnih minerala i enzima, uključujući kalcij. Odsutnost hormona koji se oslobađaju iz ove žlijezde, što se najčešće događa kada se žlijezda ukloni tijekom operacije na štitnjači, uzrokuje da kosti zadrže kalcij umjesto da dopušta da dio njega ostane u krvotoku, što rezultira hipokalcemijom. Hiperaktivna paratireoidna žlijezda može uzrokovati da kosti izgube previše kalcija, što rezultira suprotnim stanjem, hiperkalcemijom.
Bolest bubrega i rak bubrega također mogu dovesti do hipokalcemije i hiperkalcemije. Ove bolesti pogađaju oko 10% odrasle populacije, iako je postotak osoba s hipokalcemijom ili hiperkalcemijom kao posljedicom ovih bolesti manji. Problemi s bubrezima mogu dovesti do hipokalcemije i hiperkalcemije jer, ako bubrezi ne funkcioniraju ispravno, mogu dopustiti da previše kalcija napusti tijelo kroz mokraću ili reapsorbira previše minerala natrag u tijelo.
Hipokalcemija je rijetka u pedijatriji, a hiperkalcemija se rijetko viđa. Hipokalcemija se često viđa u dojenčadi koja su rođena prerano ili premala. Otprilike 30% dojenčadi rođene s porođajnom težinom manjom od 3.3 funte (1,500 grama) i 89% onih rođenih prije 32. tjedna trudnoće imaju vrlo niske koncentracije ili nemaju kalcija u krvi.
U gerijatriji je prevalencija i hipokalcemije i hiperkalcemije veća nego što se viđa u odrasloj populaciji. Iako još uvijek neuobičajeno, stariji pacijenti imaju veći rizik od poremećaja koji dovode do povišenih ili osiromašenih razina kalcija u krvi. Bolesnici s bilo kojim oblikom raka također imaju veću vjerojatnost za razvoj hipokalcemije i hiperkalcemije, što se javlja u između 20% i 40% pacijenata s rakom. Pacijenti koji su bili podvrgnuti operaciji ili ozljedi u kojoj je oštećena kost izloženi su velikom riziku od razvoja hipokalcemije, jer ozlijeđena kost treba dodatni kalcij da se popravi.