Antisemitizam je oblik mržnje i predrasuda usmjeren prema ljudima židovske vjere ili ljudima židovskog podrijetla. Povijest antisemitizma je drevna, s brojnim primjerima progona židovskog naroda iz povijesti, i nastavlja biti problem. Zapravo, zahvaljujući eksploziji napetosti na Bliskom istoku u kasnom 20. stoljeću, istraživači su dokumentirali izraziti porast antisemitizma u 1990-ima i početkom 21. stoljeća, unatoč širokom globalnom priznanju da predrasude i diskriminacija nisu prihvatljivi.
Postoji niz različitih oblika antisemitizma. U vjerskom antisemitizmu, također poznatom kao antijudaizam, ljudi židovske vjere su napadnuti zbog svojih vjerskih uvjerenja. Židovi su u izrazito nepovoljnom položaju u mnogim zajednicama, budući da su obično manjina, a njihova vjerska uvjerenja uzrokuju da se ističu, što ih čini lakom metom za antisemitske napade. To se posebno odnosi na pobožne ortodoksne židovske zajednice u kojima su brojni jasno vidljivi izrazi židovstva važan dio života. Antisemitizam također može biti kulturnog porijekla, s napadima temeljenim na kulturnom naslijeđu židovskog naroda, ili etničke prirode, unatoč činjenici da su Židovi vrlo etnički raznolik narod.
Povijesno gledano, antisemitsko ponašanje se manifestiralo na različite načine. U nekim je zajednicama židovski narod bio izoliran, prisiljen živjeti u određenim područjima i zabranjeno mu je raditi na određenim područjima. Židovi su također bili masovno proganjani i protjerivani u brojnim događajima, od kojih je vjerojatno najpoznatiji Holokaust 20. stoljeća. Čak i u regijama u kojima je diskriminacija židovskog naroda teoretski bila zabranjena, židovski pojedinci su se suočavali s pristranostima i predrasudama koje su otežavale pronalaženje posla, domova i mjesta u zajednici.
Navedeni su brojni razlozi za duboko ukorijenjenu mržnju prema židovskom narodu koja se više puta očitovala u povijesti. Najvjerojatnije objašnjenje je da se židovski ljudi nastoje isticati kao “drugi”, zahvaljujući činjenici da je povijest progona navela mnoge židovske zajednice da vrlo naporno rade kako bi zadržale svoje kulturne i vjerske tradicije. Utjecaj snažne retorike također je igrao svoju ulogu, s političkim vođama koji su Židove koristili kao laku metu za mržnju kako bi odvratili stanovništvo od gorućih problema.
Velik dio antisemitizma također je uključivao stereotipe o židovskom narodu, a mnogi od tih stereotipa, poput ideje da su Židovi pohlepni, uvelike su se poigravali u antisemitskoj retorici, održavajući mržnju u nekim zajednicama. Dezinformacija o židovstvu također je obilovala u prošlosti, kao u slučaju antijudaističke retorike o tome da su Židovi odgovorni za Kristovu smrt (koji je i sam Židov), ili židovski narod koji koristi krv kršćanske djece u tajnim “misama”. Nepotrebno je reći da je Krist umro jer je bio politički neprijatelj rimske države, a židovski se narod protivi ubijanju djece kao i svi drugi, ali činjenica da te legende traju stoljećima ilustrira ukorijenjenu prirodu antisemitizma oko svijet.