Apscisa je jedan od para pojmova koji čine skup koordinata u kartezijanskom grafičkom sustavu koji se koristi u matematici. Ovaj dvodimenzionalni sustav koristi dvije okomite osi, jednu vodoravnu, nazvanu x-os, i jednu okomitu, nazvanu y-os. Bilo koja točka može se nacrtati korištenjem skupa od dvije koordinate, koji se nazivaju uređeni par, pri čemu je na prvom mjestu navedena x koordinata, a druga y koordinata. Koordinata x određuje horizontalni položaj točke u odnosu na središte grafa, gdje se susreću dvije osi, što se naziva ishodište. Prvi broj je apscisa, dok se drugi, ili vrijednost y, naziva ordinatom.
Pojam apscisa potječe od latinskog i oblik je glagola abscindo, što znači odsjeći ili otkinuti, ali s obzirom na značenje latinskog izraza, nejasno je kako je riječ dobila ovo značenje. Vjeruje se da je prva zabilježena upotreba izraza u matematici u tekstu iz matematike rimskog matematičara iz 17. stoljeća Stefana degli Angelija.
Kartezijanske koordinate za točku na grafu zapisuju se ovako: (3,5) gdje je prvi broj para x vrijednost točke, a drugi broj y vrijednost. To znači da se za grafički prikaz točke moraju pomaknuti tri jedinice u pozitivno područje horizontale ili osi x, koja je općenito desno od ishodišta. Zatim, počevši od te točke na x-osi, pomiče se pet jedinica u pozitivno područje okomite, ili y-osi, koja je općenito prema gore. Na toj točki se stavlja točka koja označava uređeni par, (3,5). Apscisa te određene točke je 3.
U nekim slučajevima, osobito kada ga koriste fizičari i astronomi, izraz se koristi za označavanje cijele x-osi, a ne određene točke na njoj. Međutim, to rijetko stvara zabunu, budući da je kontekst za ovu upotrebu dovoljno različit da oni koji poznaju ova područja mogu razaznati namjeru govornika ili pisca. U nekim starijim spisima o matematici i geometriji, izraz se koristi na još jedan način. U jednadžbama oblika a=bt, koje opisuje pravac u euklidskoj geometriji, apscisa, označena u jednadžbi kao vrijednost t, označava točku na liniji na zadanoj udaljenosti t od ishodišta.