Godine 1987. sazvana je komisija koju je predvodio bivši senator iz Teksasa po imenu John Tower kako bi istražio navode o ilegalnom planu “oružanje za taoce” koji su proveli članovi administracije tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana. Skandal je postao poznat kao afera Iran-Contra, jer je uključivao poslove s iranskom vladom i grupom desničarskih pobunjenika u Nikaragvi poznatim kao Contras. Zapravo, afera Iran-Contra povezala je dva odvojena politička skandala pod jednim strogo povjerljivim kišobranom.
Godine 1983. teroristička skupina Hezbollah sa sjedištem u Libanonu uzela je 30 zapadnjaka kao taoce, uključujući pola tuceta Amerikanaca. Kad su direktni pregovori za njihovo oslobađanje propali, Reaganova administracija počela je tražiti rješenje izvan normalnih diplomatskih ili vojnih kanala. Jedno takvo rješenje uključivalo je prodaju očajnički potrebne vojne opreme Iranu, bliskom savezniku Hezbollaha koji je uključen u krvavi rat s Irakom. U zamjenu za oružje, Iran bi pristao izvršiti pritisak na Hezbollah da oslobodi taoce neozlijeđene.
Ovaj izvorni plan nije uspio kako je planirano, s Hezbollahom koji je nastavio držati većinu talaca. Budući da je Sjedinjenim Državama zakonom zabranjeno prodavati oružje Iranu, drugi je plan koristio Izrael kao posrednika. Ovaj plan je također propao. Očajnički tražeći izvedivo rješenje, Reaganova administracija se obratila Agenciji za nacionalnu sigurnost (NSA) za pomoć. NSA je formulirala novu strategiju za opskrbu Iranom oružjem i postavila potpukovnika Olivera Northa za koordinaciju provedbe tog tajnog plana. Tako je zasađeno sjeme onoga što će postati afera Iran-Contra.
Plan NSA-e uključivao je hrabru i pravno upitnu odluku o povećanju cijene bilo kojeg oružja prodanog Iranu u zamjenu za oslobađanje talaca. Iran je isprva odbio platiti značajnu naplatu na oružje, ali je kasnije pristao nakon što je shvatio da drugi prodavači ne dolaze. Dodatni novac prikupljen prodajom oružja Iranu kasnije će se koristiti za financiranje još jednog projekta koji je već u funkciji u Nikaragvi.
Ljevičarski režim na čelu s Danielom Ortegom vladao je Nikaragvom željeznom šakom, a Reaganova administracija podržavala je desničarske borce Contra koji su je pokušavali srušiti. Izravno financiranje Contrasa prekršilo bi međunarodno pravo, ali borci Contra ne bi mogli izdržati svoje napade bez financijske pomoći. Tijekom ovog kritičnog dijela afere Iran-Contra, Oliver North je, uz prešutno odobrenje svojih nadređenih u Bijeloj kući i NSA, odlučio višak novca od prodaje iranskog oružja preusmjeriti na Contra pobunjenike u Nikaragvi.
Precizni detalji o tome kako se odigralo ovo ilegalno “oružje za taoce” i financiranje pobunjenika Contra možda nikada neće biti poznati, budući da su mnoge dokumente u vezi s aferom Iran-Contra naknadno uništili North, njegova tajnica Fawn Hall i drugi članovi Reaganove administracije. Mnogi od tih dužnosnika koji su izravno povezani s aferom Iran-Contra dali su sramotne ostavke ili su po kratkom postupku smijenjeni.
Tijekom stvarne istrage Tower Commission o aferi Iran-Contra, predsjednik Reagan je ispitan o njegovim osobnim saznanjima o planovima NSA-e. Reagan je kategorički zanijekao bilo kakvu umiješanost u planiranje ili odobravanje tajne prodaje oružja. Njegovo je pogrešno pamćenje, međutim, izazvalo neke javne polemike. Reagan je nagovijestio da je njegov potpredsjednik George HW Bush možda bio prisutan na određenim sastancima na kojima se raspravljalo o detaljima afere Iran-Contra. Svjedočenje samog Olivera Northa postalo je zanimljiv televizijski događaj, iako je tvrdio da se ne sjeća brojnih pojedinosti o svojoj tajnoj operaciji.