Deoksicitidin je spoj koji se prirodno nalazi u tijelu s primjenom u liječenju nekih vrsta raka. Ovaj spoj je uključen u ekspresiju i regulaciju stanične DNA, što ga čini predmetom interesa među istraživačima raka, jer takvi spojevi mogu igrati ulogu u razvoju i proliferaciji tumora u tijelu. Pacijenti zainteresirani za pristup terapiji deoksicitidinom mogu potražiti trenutna klinička ispitivanja kako bi vidjeli postoje li dostupna otvorena ispitivanja ili pitati svoje liječnike o dostupnim lijekovima za liječenje njihovih karcinoma.
Ovaj spoj sadrži citozin i deoksiribozu te je baza za niz različitih kemijskih spojeva koji se nalaze u tijelu. Sposoban je spriječiti umnožavanje i diobu stanica kontrolirajući ekspresiju gena. U liječenju raka, ovo ima jasne primjene, jer se lijek može primijeniti kako bi se zaustavio rast tumora i ograničio rast kancerogenih tumora. Deoksicitidin može ciljati određene vrste stanica, omogućujući istraživačima da se usredotoče na stanice raka, a zdravo tkivo ostavljaju samo.
Kemoterapijski lijekovi koji sadrže deoksicitidin često se proizvode sintetički u obliku analoga, gdje se dio strukture spoja zamjenjuje kako bi bio učinkovitiji i ciljao specifične stanice. Srodni spojevi mogu se koristiti kao kemoprotektivna sredstva, lijekovi koji se daju za zaštitu zdravih stanica od kemoterapeutskih sredstava. Mnogi od ovih lijekova vrlo su opasni za zdrave stanice. Liječnik može propisati zaštitne lijekove kako bi smanjio rizik od nuspojava i komplikacija, povećao udobnost pacijenta i učinio vjerojatnijim uspješno liječenje.
Ovaj spoj se pojavljuje u brojnim derivatima, koje tijelo također proizvodi prirodno osim što se sintetički gradi u laboratorijima. Istraživači rade s tim spojevima kako bi saznali više o ekspresiji stanične DNA i interakcijama enzima u pojedinačnim stanicama sa spojevima kojima su izloženi. Nedostaci određenih enzima povezanih s deoksicitidinom, na primjer, mogu učiniti tumore otpornim na kemoterapiju.
Istraživači koji trebaju pristup deoksicitidinu i povezanim spojevima mogu ga naručiti iz laboratorija ili ga proizvesti sintetički, ako imaju mogućnosti za to. Naručivanje putem laboratorija može imati prednosti, jer laboratoriji koriste vrlo stroge mjere za kontrolu kvalitete, smanjujući rizike od kontaminacije i drugih problema. Ljudi koji sami izrađuju proces morat će pažljivo dokumentirati, posebno ako stvaraju rad za objavljivanje, kako bi bili sigurni da je njihovo istraživanje replicirano i razumljivo. Ako se naprave pogreške, istraživanje je manje vrijedno i može biti odbijeno tijekom recenzije.