Efektori su agensi ili strukture koje uzrokuju aktivnost, kao što je živac koji uzrokuje savijanje mišića ili stanica koja pokreće imunološki odgovor na stranu tvar. Efektor također može biti molekula koja se veže s proteinom i mijenja ga, uzrokujući povećanje ili smanjenje njegove aktivnosti. Efektorske stanice nalaze se u živčanom sustavu, kao i u imunološkom sustavu. Živčani završeci djeluju kao efektori kada prenose impulse različitim žlijezdama, mišićima i organima da izazovu savijanje, izlučivanje i druge funkcije.
Molekule koje su efektori mogu djelovati kao aktivatori ili inhibitori. Kao aktivator mogu se vezati s enzimom i uzrokovati povećanje njegove aktivnosti, a inhibitor čini suprotno. Ova vrsta efektora naširoko se koristi u farmaceutskoj industriji.
Određeni lijekovi djeluju kao inhibitori kako bi popravili kemijsku neravnotežu ili ubili patogena. Patogeni su mikroorganizmi koji potencijalno mogu biti štetni za tijelo. Inhibitori proteaze koriste se za liječenje virusa. Proteaza je enzim koji razgrađuje proteine. Inhibitor ometa funkcioniranje virusa i inhibira njegovu aktivnost.
Što se tiče imunološkog sustava, efektorske stanice ili B i T limfociti nastaju kao odgovor na određeni podražaj, poput antigena, za obavljanje određene funkcije. Limfociti su kratkotrajne stanice koje su dio neposrednog imunološkog odgovora tijela. Efektorske stanice su jedna vrsta stanica proizvedenih tijekom klonske selekcije. Klonska selekcija je proces u kojem se stvaraju B i T limfociti i dio je primarnog imunološkog odgovora.
Cijeli imunološki repertoar čovjeka razvija se u maternici jer svaki limfocit na svojoj površini ima jedinstveno antitijelo. Kada antigen – koji može biti bilo koja strana tvar – uđe u tijelo, susreće se s limfocitima. Svaki limfocit može razlikovati različite antigene koristeći proteine na svojoj površini zvane antigenski receptori. Jednom kada se napravi odgovarajući spoj, mogu se proizvesti odgovarajuća antitijela.
Druga vrsta imunoloških efektorskih stanica su memorijske stanice. Memorijske stanice nisu aktivno uključene u primarni imunološki odgovor, ali su vrlo važne za sekundarni imunološki odgovor. Ove stanice nastaju tijekom primarnog odgovora i na taj način tijelo pamti kako se suprotstaviti antigenima s kojima se prije susrelo. Ako antigen uđe u tijelo drugi put, potaknut će sekundarni odgovor memorijskih stanica. Svaki put kada je tijelo izloženo određenom antigenu, broj memorijskih stanica se povećava.