Imunitet T-stanica je reakcija imunološkog sustava tijela kojom imunološki sustav prepoznaje stranog napadača, zvanog antigen, i reagira tako što ga uništava. Postoje dvije vrste bijelih krvnih stanica: B-stanice i T-stanice. Imunitet T-stanica koristi bijele krvne stanice ili limfocite, nazvane T-stanice, ili T-limfociti, za uništavanje antigena. Ovaj poseban imunološki odgovor razlikuje se od drugih imunoloških odgovora, kao što je odgovor proteina sustava komplimenta ili tjelesna upotreba fagocita da pojede strana tijela, iako ti elementi sudjeluju u činu imuniteta T-stanica.
U tijelu djeluje nekoliko tipova T-stanica: T-stanice pomoćnice, T-stanice ubojice, T-stanice supresore i T-stanice pamćenja. Iako se T-stanice, kao i drugi limfociti, formiraju u koštanoj srži u tijelu, T-stanice se nakon razvoja kreću u timus. Ova funkcija joj također daje ime, “T-stanica”.
Imunitet T-stanica zahtijeva izazivanje drugih komponenti imunološkog sustava, počevši od procesa koji se naziva prezentacija antigena. Prvo, fagocit, kao što je makrofag, hvata i proždire napadača. Zatim putuje do limfnog čvora kako bi prenio informaciju o napadaču T-stanici koja je pomoćnica predstavljajući komadiće antigena na njegovoj površini. Svaki receptor T-stanice pomoćnice prepoznaje samo jednu vrstu antigena, tako da fagocit mora pronaći pravu pomoćnu T-stanicu da je prepozna i izazove odgovor. Kada T-stanica konačno prepozna antigen, počinje se dijeliti i stvarati proteine zvane citokini kako bi obavijestila ostatak imunološkog sustava – T-stanice ubojice i B-stanice – da nastavi imunološki odgovor.
T-stanice ubojice poznate su i kao citotoksični T-limfociti. Kao što im ime govori, reagiraju napadom i ubijanjem zaraženih stanica koje ostale komponente imunološkog sustava ne bi primijetile. Njegovi receptori pregledavaju svaku obližnju stanicu i tako napadaju svaku stanicu koja pokazuje znakove infekcije koristeći enzim koji na kraju ubija dotičnu stanicu. Vrste infekcija koje mogu zadesiti stanicu – a time i reakciju T-stanice ubojice – uključuju viruse, bakterije, pa čak i rak.
Nakon što se riješi antigen, druge T-stanice počinju djelovati. Supresorske T-stanice, na primjer, rade na suzbijanju nepotrebnog stvaranja dodatnih T-stanica ubojica. Osim toga, memorijske T-stanice pamte taj specifični antigen kako bi izazvale brži odgovor ako se napadač ikada vrati u tijelo.
Imunitet T-stanica također je poznat kao staničnim posredovanjem imuniteta, a sam po sebi može biti poremećen virusima kao što je virus humane imunodeficijencije (HIV). Ove vrste virusa specifično ciljaju i ubijaju pomoćne T-stanice kako bi ozbiljno oslabili čak i osnovni imunološki odgovor. Ova akcija HIV-a, na primjer, uzrokuje da tijelo na kraju podlegne sindromu stečene imunodeficijencije (AIDS).