Izravni diskurs je praksa prenošenja onoga što je govornik rekao od riječi do riječi. To je u suprotnosti s neizravnim diskursom, u kojem autor koristi parafrazu kako bi došao do značenja govornika. Svrha izravne metode diskursa je prenijeti nešto točno onako kako je rečeno, a čitatelju daje sigurnost da su riječi bile točne riječi koje je govornik koristio u razgovoru. Metoda ima neke prednosti u pisanju, ali i neke nedostatke.
Najlakši način da se odredi izravni diskurs od neizravnog je jednostavno pogledati korištene interpunkcije. Navodnici su dobar znak da autor u tekstu koristi metodu izravnog diskursa. Općenito, u pisanoj komunikaciji, navodnike treba koristiti kad god se prikazuje točan prevod govornika od riječi do riječi. Iako je moguće da se navodnici koriste u drugim situacijama, upotreba drugih riječi, kao što je on rekao ili ona rekla, također može pružiti tragove uz interpunkciju.
Obično se izravni diskurs koristi u prozi, a ne u ritmičkom pisanju, kao što su poezija i pjesma. To je jednostavno zbog poteškoća da se obični govor ograniči na ograničenja koja mu drugi oblici pisanja mogu staviti. Iako to nije nemoguće, a neki pisci su to uspješno učinili, većina je sklona posrednom diskursu u prozaičnim tekstovima.
Postoje mnoge prednosti u korištenju izravnog diskursa u pisanju, kako u fikciji tako iu nefikciji. U fikciji, metoda može pomoći razbiti monotoniju teksta i pružiti čitatelju naznake o stupnju obrazovanja i osobnosti pojedinih likova. U publicistici se može koristiti tako da čitatelj ne mora brinuti da autor pogrešno tumači riječi druge strane.
U pisanju nefikcije također bi mogao postojati niz nedostataka u korištenju izravne metode diskursa. U nekim slučajevima, selektivno citiranje govornika još uvijek može biti otvoreno za tumačenje, osobito ako autor koristi citat na neprikladan način, kao što je vađenje iz njegovog izvornog konteksta. Također, autor se mora pobrinuti da govornik koristi upravo one riječi koje se pojavljuju unutar navodnika, što bi moglo značiti vođenje detaljnih bilješki ili korištenje nekog uređaja za snimanje. Autori bi trebali biti posebno oprezni ako primaju informaciju o tome što je govornik rekao iz druge ruke. Ako je to slučaj, neizravni diskurs bi bio najsigurnija opcija.