Konsonancija je pjesnički uređaj koji obično uključuje suglasnike koji zvuče slično koji se ponavljaju unutar riječi, rečenice ili fraze. Na primjer, riječi chuckle, cicket i kick su suglasne jedna s drugom jer dijele slične unutarnje suglasnike. Ovaj uređaj se općenito koristi kako bi poezija i proza zvučali privlačnije za uho. Konsonancija je često uparena s asonancom, u kojoj se slični glasovi samoglasnika ponavljaju unutar riječi, rečenice ili fraze. Općenito se smatra drugačijim od rime po tome što se glasovi suglasnika mogu pojaviti na početku, sredini ili kraju nekoliko uzastopnih riječi, a ne samo na krajevima riječi, kao u rimovanoj poeziji.
Pisci obično koriste literarne načine kao što je konsonancija kako bi podcrtali emocije iza svojih riječi. Ponavljani zvukovi unutar odlomka poezije ili proze mogu pismu dati više lirski osjećaj i povećati čitateljevo povjerenje u autoritet autora. Konsonancija se smatra posebno vrijednom u poeziji, gdje se često koristi kako bi slike bile življe. U poeziji koja se pridržava konvencionalnih oblika i struktura, konsonancija se smatra jednim od oruđa koje omogućuje pjesniku da ostavi svoj kreativni trag na unaprijed određenoj pjesničkoj formi. U poeziji slobodnog stiha, konsonancija, uz asonancu i aliteraciju, može zauzeti mjesto metra i rime kako bi pomogla pjesniku da djelu doda neku vrstu strukture ili uzorka.
Kada se koristi kao retoričko sredstvo u prozi, općenito se smatra da konsonancija dodaje lirski, glazbeni osjećaj djelu. Autori često koriste ovo književno sredstvo u svojoj prozi kako bi poboljšali protok jezika unutar djela. Može pomoći da proza izgleda šarenije i vještije u svom izvođenju. Korištenje zvukova koji se ponavljaju pomaže privlačenju čitatelja i može naglasiti cjelokupno raspoloženje pisanja.
Ovaj se uređaj može koristiti za poticanje čitateljskog osjećaja za dramu, dodavanje osebujnog, poetskog ritma odlomku proze ili dodavanje humora i lakoće u komad. Ponavljanje zvukova može učiniti odlomak poezije ili proze lakšim i zanimljivijim za čitanje, posebno u književnosti i poeziji pisanoj za djecu. Često se smatra bitnim gradivnim elementom književnosti zbog svoje svestranosti u pomaganju privlačenju čitateljevih emocija. Konsonancija se općenito koristi u kombinaciji s asonancom i aliteracijom, dva slična književna sredstva koja često funkcioniraju na mnoge od istih načina.