Lemierreov sindrom moguća je komplikacija teške, neliječene infekcije grla ili krajnika. Najčešće se javlja kod inače zdravih adolescenata i mladih odraslih osoba. Problemi se javljaju kada bakterije počnu napredovati unutar apscesa u grlu, što dovodi do dubokih infekcija koje mogu doći do glavne krvne žile zvane jugularna vena. Ako je vena ugrožena, to može dovesti do opasnog zgrušavanja krvi i smrti tkiva u respiratornom traktu. Većina slučajeva Lemierreovog sindroma može se izliječiti antibioticima ako se stanje otkrije i liječi odmah.
Nekoliko različitih vrsta bakterija može dovesti do Lemierreovog sindroma, ali najčešći krivac je Fusobacterium necrophorum (F. necrophorum). Bakterije se vežu za zidove ždrijela i na kraju stvaraju apsces. F. necrophorum koji dosegnu jugularnu venu pokreću odgovor na zgrušavanje koji ozbiljno ograničava protok krvi iz glave natrag u srce. Kako se ugrušak prirodno počinje raspadati, zaražena krv putuje u pluća i cijelo tijelo.
Prvi simptomi Lemierreovog sindroma obično uključuju pogoršanje upale grla, blagu temperaturu i osjetljivost u prednjem i bočnom dijelu vrata. Simptomi slični gripi kao što su bol i umor u zglobovima mogu se pojaviti kada se infekcija počne širiti. Zgrušavanje može dovesti do ekstremne slabosti, vrtoglavice i nesvjestice. Plitko disanje i usporen rad srca znakovi su da je infekcija stigla u pluća.
Liječnik može dijagnosticirati Lemierreov sindrom pregledom simptoma, dijagnostičkim snimanjem vrata i analizom laboratorijskih rezultata krvnih pretraga. Kompjuterizirana tomografija i ultrazvuk vrata otkrivaju opsežnu upalu ždrijela i zgrušavanje krvi u jugularnoj veni. Ako se infekcija proširila na pluća ili limfne čvorove, mogu se koristiti slikovni testovi za procjenu opsega oštećenja. Hemokulture koje su pozitivne na F. necrophorum pomažu u potvrđivanju dijagnoze. Pacijenti su općenito hospitalizirani kako bi liječnici mogli pratiti promjene njihovih simptoma i odrediti najbolji tijek liječenja.
Liječenje Lemierreovog sindroma ovisi o težini infekcije. Mnogi slučajevi se mogu liječiti dugotrajnom primjenom intravenskih antibiotika. Također se mogu davati razrjeđivači krvi kako bi se razbili postojeći ugrušci i smanjio rizik od budućih opstrukcija. Ako je jugularna vena ozbiljno oštećena, možda će je trebati ukloniti ili zaobići pomoću transplantirane velike krvne žile. Druge operacije ili klinički zahvati mogu se razmotriti u slučaju širenja infekcije. Većina pacijenata koji primaju liječenje u ranim fazama Lemierreovog sindroma mogu se potpuno oporaviti za otprilike dva mjeseca.