Mapiranje ishoda je pristup planiranju, provedbi i procjeni razvojnih projekata. Fokus je na cjelokupnom učinku projekta na zajednicu tijekom vremena. To je u suprotnosti s tradicionalnim metodama koje obično ispituju utjecaj na primarni cilj samo za vrijeme trajanja projekta. Mapiranjem ishoda pokušava se dokumentirati promjene u ponašanju zajednice u pokušaju da se potaknu oni koji podupiru namjeru programa na dugi rok. Ovu metodologiju unaprijedio je Međunarodni istraživački centar za razvoj (IDRC), kanadska organizacija za gospodarski i društveni razvoj.
Promjene u ponašanju graničnih partnera, pojedinaca i grupa koji su izravno uključeni u projekt nazivaju se ishodi. Ispitivanje ishoda omogućuje obuku i dodjelu resursa prilagođenih kontekstu zajednice. Ponašanje onih koji su izravno uključeni u projekt može promijeniti ponašanje onih koji su manje izravno uključeni, i tako dalje kroz društvenu matricu. Mapiranje ishoda pruža alate za procjenu tih promjena i odgovor na njih. Prepoznaje da održiva promjena uključuje međudjelovanje rezultata jedinstvenih za projekt i zajednicu o kojoj je riječ.
Namjerni dizajn je prva faza u mapiranju ishoda. Identificiraju se granični partneri koji se obično uključuju u proces u ovom trenutku. Definirana je cjelokupna vizija projekta i identificirani su rezultati potrebni za ispunjenje te vizije. Razmatra se kako će se projekt provesti kako bi se olakšali ovi ishodi.
U drugoj fazi, Praćenje ishoda i učinka, dokumentiraju se aktivnosti projekta u odnosu na napredak graničnih partnera prema navedenim ciljevima. To su promjene u ponašanju koje se mogu povezati s projektom, iako nisu nužno izravno uzrokovane njegovim djelovanjem. Usporedba sa skupom markera napretka, koji su definirani u ranijoj fazi projektiranja, omogućuje povratne informacije i prilagodbu tekućem procesu upravljanja projektom.
Planiranje evaluacije je treća faza mapiranja ishoda, gdje se razmatraju kriteriji za ocjenu ostvarenja ciljeva projekta. To obično uključuje formuliranje ideala, najboljeg slučaja i vjerojatnog skupa mogućih ishoda. Budući da programske akcije ne moraju biti neposredni uzrok pozitivnih promjena, korištena metodologija može se razvijati tijekom projekta.
U mapiranju ishoda, uspjeh je održivi napredak koji se postiže promjenama ponašanja graničnih partnera. Promjene možda nisu izravno povezane s aktivnostima projekta, ali projekt će uvijek biti katalizator te promjene. Ovaj pristup se često koristi u kombinaciji s tradicionalnom metodologijom ocjenjivanja kao što je upravljanje projektnim ciklusom (PCM) ili pristup logičkog okvira (LFA). Ove metode naglašavaju pomno ispitivanje samog projekta, u smislu kontrole kvalitete i učinkovitosti provedbe.