Narativni diskurs je vrsta pisane ili verbalne komunikacije koja uključuje pripovijedanje, ili drugim riječima, pričanje priče. Ovo je jedan od klasičnih tipova diskursa koji pomaže ljudima da identificiraju različite načine komunikacije i različite vrste funkcija govora ili pisanja. Narativni diskurs uobičajen je u određenim vrstama medija.
Postoji nekoliko ključnih karakteristika i značajki narativnog diskursa. Jedna je da se naracija obično odvija kronološkim redom. Naracija ili pripovijedanje djeluju na ovaj način kako bi informirali slušatelja ili čitatelja, provodeći ih kroz lanac događaja uzastopno, tako da mogu prirodno izgraditi svoje razumijevanje situacije ili scenarija o kojem se pripovijeda.
Još jedna karakteristika narativa je da se često pišu ili govore u prvom ili trećem licu. Neki od ovih narativa mogu koristiti stajalište druge osobe, ali to je neobično. Sveznajuća pripovijest koristi treće lice; na primjer, netko tko kaže, “zec je odskočio u dvorište”, gradi priču u trećem licu. Nasuprot tome, netko tko kaže: “Vidio sam zeca kako odskače u dvorište,” koristi gledište iz prvog lica.
U različitim medijima narativni diskurs također dolazi u različitim oblicima. U fikciji i nekim drugim vrstama tekstualnih medija, narativ često dolazi u obliku kontinuirane sveznajuće i kronološke pripovijesti u trećem licu. U nekim oblicima vizualnih medija, poput televizije i kina, naracija često dolazi u monologu u prvom licu, koji je ponekad “glas preko”. U preslušavanju, glas izvan ekrana daje naraciju, prekrivenu udaljenim, ali često povezanim slikama.
Analiza naracije i identificiranje narativnog diskursa pomaže autsajderima da procijene i analiziraju pisanu ili govornu komunikaciju. Studenti različitih akademskih odjela mogli bi koristiti evaluaciju naracije kako bi naučili više o medijima i komunikaciji. Na primjer, korištenje naracije u oglašavanju, gdje se ovaj oblik diskursa često miješa s drugim temeljnim oblicima, može pružiti puno uvida u marketinške strategije tvrtke koja stoji iza oglašavanja. Neki moderni novinari, stručnjaci i drugi uključeni u društvene komentare čak spominju “narativ” kao glavni element problema, gdje se stranke bore oko kontrole nad narativom kako bi oblikovale kolektivnu percepciju događaja. Razumijevanje moći naracije ključni je dio proučavanja današnjeg složenog medijskog svijeta.