Iako ljudi u Sjevernoj Americi možda nisu upoznati s flautom za nos, instrument je vrlo popularan na mnogim mjestima diljem svijeta, posebno u Africi, Kini i pacifičkom rubu. Postoje neke male varijacije nosne flaute od jednog mjesta do drugog, iako osnovna premisa ostaje ista u svim slučajevima.
U osnovi, flauta na nosu podsjeća na frule s ustima koje su poznate mnogim zapadnjacima. Razlika je u tome što izbacivanje zraka kroz nosne prolaze svira na nosnoj flauti. Koristeći dizajn kosih otvora kao ulaznu točku na flautu, dizajn učinkovito reže protok zraka u dva različita toka unutar tijela flaute. Prisutnost dviju struja zraka stvara vibraciju unutar flaute za nos, što rezultira stvaranjem zvukova koje emitiraju nosne flaute.
Često izrađeno s tijelom od bambusa, tijelo je izrezano s jednim zatvorenim krajem i jednim otvorenim krajem, obično krajem koji je nasuprot kosoj rupi koja se koristi za davanje protoka zraka iz nosnih prolaza. Niz rupa na tijelu flaute za nos omogućuje sviraču da kontrolira visinu i ton zvukova proizvedenih stavljanjem prstiju preko različitih rupa.
Nosne žlebove mogu se neznatno razlikovati u mjestu na kojem se nalazi otvor za nos. Neke verzije imaju rupu na bočnoj strani flaute od bambusa, dok druge izvedbe imaju otvor za nos postavljen na začepljenom kraju tijela flaute. Neki dizajni omogućuju prolaz zraka iz obje nosnice u flautu za nos, dok drugi tipovi zahtijevaju da svirač zatvori jednu nosnicu pomoću palca. Neke su flaute za nos dizajnirane tako da se instrument svira korištenjem nosnice pod kutom, dok druge zahtijevaju da se nosnica čvrsto pritisne uz otvor za nos na instrumentu.
Dok je bambus glavni medij za flaute za nos, neke vrste su izrađene od kamena sapunice ili vratova tikvica. Kao što je slučaj s mnogim etničkim instrumentima koji se razvijaju u nekoliko različitih kultura, flauta na nosu ima nekoliko varijacija, od kojih svaka nudi malo drugačiji način stvaranja glazbenih nota.
Upotreba nosnih flauta vrlo je uobičajena na mnogim mjestima kao što su Polinezija i dijelovi Afrike, a uključuje dugu povezanost s procesom udvaranja u nekoliko kultura, kao i način na koji ljubavnici međusobno komuniciraju putem glazbe. To je posebno značajno u kulturama u kojima se dah poistovjećuje s duhom, jer podrazumijeva davanje sebe voljenoj osobi, a vraćanje dijela te voljene osobe.