Terapija obiteljskim sustavom je pristup psihoterapiji koji u liječenje uključuje obitelj kao cjelinu, bilo da se problem koji je nekoga doveo na psihoterapiju promatra kao individualno ili obiteljsko pitanje. Također poznata kao obiteljska terapija, obiteljska sistemska terapija se široko koristi u cijelom svijetu, a postoji niz pristupa koji se mogu primijeniti ovoj vrsti terapije, u rasponu od klasičnog psihoterapeutskog pristupa do terapije utemeljene na duhovnoj osnovi koja integrira vjerska uvjerenja, kao što je kršćanska obiteljska terapija.
Ideja koja stoji iza terapije obiteljskim sustavima je da se ljudi ne pojavljuju u vakuumu i da liječenje pojedinaca bez uzimanja u obzir njihove okoline neće biti dugoročno korisno. Uključujući cijelu obitelj, terapeut može razumjeti dinamiku u životu klijenta, promatrajući odnose između članova obitelji, obiteljske stavove i način na koji članovi obitelji međusobno komuniciraju. Koristeći ove informacije, terapeut može raditi s klijentom ili klijentima kako bi postigao rješenje psiholoških problema.
Neki terapeuti obiteljskih sustava usredotočuju se na liječenje nuklearne obitelji, baveći se roditeljima i djecom. Drugi imaju širi pogled na “obitelj” i mogu uključivati druge članove obitelji zajedno s bliskim prijateljima koji su poput članova obitelji, čak i ako nisu u krvnom srodstvu. Terapija obiteljskim sustavima također se može koristiti s netradicionalnim obiteljima, zajedno s parovima ili osobama u složenijim emocionalnim odnosima.
Terapeut obiteljskih sustava obično se sastaje s pojedincima i grupom u različito vrijeme. Individualni sastanci omogućuju terapeutu da se poveže sa svakim članom obiteljske grupe ili odnosa, učeći o specifičnim problemima i identificirajući područja zabrinutosti. Grupni sastanci nude priliku za posredničku raspravu, za uvid u dinamiku na poslu i za istraživanje tema koje se pojavljuju u individualnoj terapiji. Neki terapeuti mogu posjetiti dom kako bi vidjeli obiteljsku dinamiku na poslu u svom prirodnom okruženju, dok se drugi radije drže ureda, zadržavajući više profesionalnih granica.
Iako ljudi o problematičnoj mladosti mogu razmišljati kao o očitoj primjeni obiteljske sistemske terapije, ova vrsta terapije također može pomoći kod drugih vrsta psiholoških problema koji se mogu pojaviti kod pojedinaca i obitelji. Također se može integrirati s drugim vrstama terapije. Na primjer, ako netko u obitelji ima poremećaj hranjenja, obiteljska sistemska terapija može naučiti članove obitelji o tome kako biti podrška i istražiti obiteljsku dinamiku koja je mogla pridonijeti poremećaju hranjenja dok se član obitelji s poremećajem hranjenja liječi. Terapija obiteljskim sustavima može se koristiti za rješavanje emocionalnog naprezanja između parova, za pomoć obiteljima da se prilagode novim članovima ili gubitku člana te za pomoć obiteljima kao cjelini da emocionalno rastu.